I kada bih sve mostove ovog svijeta prošla, sve rijeke koje nikada pređene nisu bile, pitam se da li bih nešto dalje došla...
I nikako da stignem tamo gdje već odavno nisam bila,
A gdje srce me tako željno vuče...
Gdje je više onaj svijet koji predrasuda nema, gdje su sve one duše koje ljubav i mir pored sebe bi dijelile?
Izgubi se davno...predavno.
Ali ima još poneka ptica koja na ovom svijetu luta, poluslomljenih krila, vapajem tražeći nešto što zna da više nikad naći neće... Krikovi joj zamrli u fijucima vjetra, perje otišlo u dubine nekog mora...Sunca više nema da joj put pokazuje, pogled je zamro i ne gleda više u daljine tražeći taj davno izgubljeni san.
Zna ona da izgnali su vjernu njenu družicu, Pravdu...a ona odlazi u suton za njom...
I ništa više važno nije, zna ta ptica da njena bitka već odavno izgubljena je. Kreće da potraži još ono malo dobrog što na ovom svijetu ostaje.
Post je objavljen 12.05.2006. u 21:57 sati.