Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/heartattackat23

Marketing

touch me i'm sick

prvi odlomak ovog posta (dakle ovaj koji upravo čitaš) je zapravo zadnje što sam napisala u njemu.. točnije - nakon što sam pročitala cijeli post shvatila sam da će on malo kome imati smisla tako da ovaj odlomak stoji tu kao napomena čitatelju da ne pokušava previše shvatiti što sam ja tu točno sve nadrobila.. ako nisi skužio iz prve vjerojatno ni nećeš ;) bože moj, ima nas svakakvih a ja osobno spadam u nebulozno nepismene tako da... eto.. a još jedna napomena koju bih možda trebala pisati prije svakog svog pokušaja pismenog izražavanja (tu spadaju dakle i mailovi, i poruke, i postovi na forumima, a i ovi na blogu) je ova - text koji stoji u zagradama vrlo često je toliko dug i besmislen da se vrlo lako zaboravi ono šta je uopće pisalo prije zagrade.. preporuka: ili preskakati zagrade u kompletu ili nakon pročitane zagrade vratiti se na njen početak tj. riječ koja joj je prethodila nakon koje se onda samo pročita riječ koja joj je hm nadhodila (?? ova riječ nema baš puno smisla ali dobro sada, kuži se šta sam htjela reći..= riječ koja ide iza zagrade, slijedi) .. a sad napokon post:

opis slike

po prvi put u dugo vremena sam bila spremna otići na spavanje prije ponoći i baš prije nego što ću ugasiti komp predomislim se i odlučim napisati ovaj post umjesto odlaska u krevet.. jer nešto me mučilo.. nešto što sam odavno zaključila a što se iz dana u dan pokazuje kao točan zaključak.. naime, zaključila sam ja još prije tamo, jednog ne baš lijepog dana, da su ljudska (ne)raspoloženja prijelazna.. isprva sam mislila da je samo u meni stvar a onda sam skužila da se to i drugima događa (možda samo onima s kojima se ja imam čast družiti.. a možda i ne samo njima..to ćete mi vi reći)..
o čemu je dakle riječ - radi se o tome da ja (pisat ćemo o meni jer sam za sebe sigurna da sam takva a ove druge još uvijek proučavam) totalno poprimim ono (ne)raspoloženje u kojem je i osoba s kojom u tom trenutku komuniciram/boravim/dijelim isti kisik/isti prostor na internetu ili koji vec qrac (dakle osoba s kojom sam u bilo kakvom doticaju tada).. počnem se identično ponašati kao on/ona.. pogotovo ako sam ja uzrok stanja u kojem se ta osoba nalazi (nerijetko je tako..što dovodi do zaključka da sam ja loša osoba ali to sad nije tema).. znači, ako je netko tužan, ja nakon par neuspjelih (obično su takvi) pokušaja da ga oraspoložim postanem jednako tužna, raspoloženje mi pada bez obzira kakva sam bila par min prije toga svega.. ako je osoba živčana (na mene ili ne nužno na mene) ja isto postajem takva (možda u malo manjoj mjeri jer živčanost mi nikad nije baš išla /čast iznimkama koje mi znaju pogoditi slabu točku/).. ako se osoba inati, inatim se i ja njoj (mozda čak i trostuko jače).. ako je osoba vesela a ja tog trena eto nisam vrlo vjerojatno je da ću je poslat u kurac ali taj scenarij ćemo uzeti kao iznimku koja potvrđuje moje pravilo.. ili možda da zaključim da su samo loša raspoloženja prijelazna...hm... (just for the record ne sjećam se da sam ikad ikog poslala u kurac /osim u šali/, bolje mi ide tiho odjebavanje/ignoriranje/okretanje leđa al svede se na isto)..
..
dakle, zašto nije moguće da kad je neko npr. ljut na mene ja priđem i postavim se normalno prema toj osobi, bez ljutnje, bez ikakvih negativnih osjećaja i probam to riješiti na civiliziran način ("ej bok! zašto me mrziš danas?" ili ako znam u čemu je stvar i znam da sam kriva zašto je tako teško ispljunuti onaj glupi "oprosti" i pokušati sve ispraviti..za gluposti sipam te "oprosti" ko od šale ali kad je nešto stvarno bitno onda su to muke nad mukama)? ne, ne, ja automatski moram isto biti ljuta a da ni sama ne znam zašto... ne smijem se igrati vatrom jer ću se zapaliti.. to je kod mene slučaj.. ne znam ja ugasiti tu vatru.. ja se samo znam zapaliti i gorit skupa s njom... dok oboje ne dogorimo (nakon čega se nekako sve manje-više riješi samo od sebe..al zar to treba biti tako?).. jesam li samo ja takva ili smo svi takvi? je li to neka glupa tvrdoglavost ili su loša raspoloženja (gdje spadaju kao što rekoh ljutnja, živčanost i sl.) stvarno zarazna?
unatoč onome što horoskop kaže za moj znak ja stvarno nisam pretjerano tvrdoglavo stvorenje... štoviše, vrlo lako popuštam ili vrlo me se lako da nagovoriti na sve (u granicama razuma naravno..neću baš skakat s nebodera samo zato jer me je neko dovoljno dugo nagovarao)..
šta onda? ..
evo šta je.. radi se o virusu bolesti bedariole koji je vrlo čest u krugu ljudi s kojima se ja družim.. prenosi se svim mogućim vrstama kontakata i smrtonosan je za sve malo krhkije (?? opet meni čudna riječ, al ova možda čak i postoji O_o ) tj. slabije odnose (veze, prijateljstva..).. moj imunološki sustav je jako slab po pitanju baš tog određenog virusa ali uz golemi trud naučila sam izgleda dovoljno o njemu i došla do jedinog rješenja..a to je:
ljudi dragi, nemojte se družit sa neraspoloženim ljudima, budite gjubrad i bit ćete sretni, virus-free, bezbrižni i neizgoreni.
.
.
.
.
.
easier said than done

Post je objavljen 09.05.2006. u 23:58 sati.