Saznala sam takvu vijest da sam u totalnoj komi...izvan sebe sam, nemam riječi....Nisam mislila danas pisat al me POPOCATEPETL prisilila, i samo da je ne nosim na duši...pusa njoj, btw i svima vama, ovako da pređem na stvar.Moj najveći, najdraži, najvoljeniji, najbolji, ma sve naj, naj...Taj kojem sam vjerovala,...kojem sam se radovala,...za kojeg sam živjela,...koga sam jedino voljela,...kome sam se prepuštala,...kome sam rekla i najveću tajnu, koji je znao sve ono dobro i loše o meni a ipak me kako kaže volio,...taj koji je bio uvijek uz mene, taj o kome sam sanjala da ćemo jednog dana imat obitelj, taj koji me vratio u život i sve mi oprostio...da ne duljim...danas mi je reko da je druga ostala trudna s njim, i da je to bio samo seks,....da mu ništa ne znači, ta cura je trudna i ne želi ići na abortus nego ga ucjenjuje, puknut ću, poludit ću, porazbijala bi sve,...toliko me povrijedio,...pogodio me di me najviše boli,...nemogu više živjet, nemam razlog, ovo mi nije trebalo, sve što je bilo lijepo, nestalo je, sve ćemu sam se nadala palo je u vodu, zauvijek...nema povratka, više nemam nikakvih prava na njega, nemam više ono što je bilo moje, ono što sam bila uvjerena da će uvijek biti samnom,...maštala sam o tome kako ćemo otić negdje zajedno, kako ćemo uživat i kako će nas biti briga za sve...ali ne...ja sam osuđena da patim...da nemam sreće, da budem par dana sretna svega cijele godine, ali to one lažne sreće, tih par dana živim u slijepoći ne obazirući se na sve,...nema više ni toga,...ona ljubav na kojoj su nam svi zavidjeli, nema je više...ostala je bol toliko jaka da se predajem, po prvi put dopuštam da ostajem poražena, prepuštam se rukama sudbine, on kaže da to još nije sigurno, kaže da bi se htio viđat samnom, da me voli, da...a da je tako...zašto je to napravio, nesretnim slučajem?, trenutnom strasti?, ma koga on laže,...toliko bi željela kad ga vidim potrčat mu u zagrljaj kao prije, željela bi da se one noći vrate, one lijepe riječi, oni poljupci, dodiri, nemogu se pomirit s tim,...željela bi nastavit život s njim, zaboravit na neke stvari, preć preko toga,vratit onu ljubav ajme ne znam kaj da radim, ali jednostavno ovako više ne mogu,...ljudi, neznam dali ću vam pisat dalje, ...ne znam dali je ovo zadnji post, toliko sam strgana da nemam volje za ništa,...ne znam oću li ikad više biti ona nasmijana cura kao nekad, dali ću se ikad više s osmijehom budit, dali ću ikad više biti ono što sam nekad bila, sve vas volim, fala što ste sve ovo vrijeme bili uz mene,...
Post je objavljen 08.05.2006. u 21:07 sati.