Noćas mi je tijelo pustinjom
bilo,
dajući se pijesku što oluja ga
tvoja nosi,
ne tražeći mira ni oaze
nebu i zvijezdama se podatno
izvijalo.
Gospodarice beskraja, uzdisala
su prostranstva kojima si hodao
i ostavljao tragove što jednom
će me vratiti k tebi.
U snenim zidovima utkana kletva
za oči koje ne vide,
da ljubav je jedini stanar u odajama
našim.
Post je objavljen 08.05.2006. u 10:44 sati.