Zar zec stazu ne poznaje slabije od
kornjače?
H. Džubran
Nedavno sam kopajući po starim knjigama i bilježnicama naišla na pravo blago. Svoj stari dnevnik. U biti, nije to dnevnik, to je opis mog četrnaestodnevnog boravka u Francuskoj kad sam imala dvadeset godina. Bio je to moj prvi odlazak preko granice i dotad najdulje izbivanje iz obiteljskog doma. Kad sam se vratila sjećala sam se svih detalja tog puta i odlučila sam ih zabilježiti. Sjećam se da sam nekoliko dana pisala bez prestanka. Bilo je ljeto, imala sam dovoljno vremena.
Sve što je u meni izazvalo buru oduševljenja koje se i sad rado sjećam, nekome bi možda bilo dosadno i «bez veze». Ja i danas, dvadesetak godina kasnije, rijetko putujem. No kad putujem uživam širom otvorenih očiju. Kamo god išla ne dopuštam da me zavede putna rutina. Mislim da se posvuda nalaze stvari koje vrijedi vidjeti. Život nije dovoljno dug da obiđemo i dobro pogledamo sve što bi nas moglo zanimati. Zato dobro pogledajmo ono što se nudi. I nikad, nikad ne zaboravimo da je sve što nam se događa jedinstveno i neponovljivo.