Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/summer1983

Marketing

....

Nemam riječi i kao da mi se niti neda pisati, ali moram to negdje izbaciti...mrzim držati u sebi neke stvari, želim izreći sve što mi je na duši, a tako mi je teško.
teško mi je priznati samoj sebi da se skrivam u poslu da ne mislim na to kako sam sama, kako nemam nekih pravih prijatelja, neko ludo i otkačeno društvo kakvo sam uduvijek priželjkivala, kako mi se neda učiti, kako mi se neda razmišljati o mami, i njezinoj bolesti jer ne znam kako joj pomoći i to me ubije.
Najviše sam razočarana sobom jer radim i radim i radim, a oper nisam zadovoljna, posao je naporan i odgovoran i imam osjećaj kao da mi izmiče iz ruku, što se ja više trudim da on ide sve gore i gore, nikako da uhvatim neki ritam, brinem se, zabrinjavam zbog posla a ne bi trebala.
No, što se tiče ljubavi, još nisam riješila do kraja stvari koje imam s bivšim dečkom, nedavno sam saznala da se u grad vratilo čovjek za kojeg sam prije 2 godine radila budalu od sebe koliko sam ga voljela, bili smo skupa, ali to nije bila prava veza, nešto između ali meni tako posebno,a tek sad shvačam da njemu nije značilo ništa posebno, kad smo se ugledali nakon 2 godine, pozdravili smo se i krenuli svatko svojim putem, zar nije to čudno? Netko s kim sam dijelila postelju više ne osjeća ništa prema meni, netko kome sam dala cijelu sebe, netko s kim sam istinski uživala-kako mi je bilo lijepo s njim...lijepe uspomene nosim u srcu.
A dalje, šta se događa, pa ništa bas, nisam dugo vremena bila vani, u nekom diskaču ili kafiću, neda mi se iskreno, ionako nikog neću upoznati (normalnog) pa mi se niti neda...što se tiče Mr.x , ne viđamo se, ne čujemo se...onako sve je nekako bez veze ali ja se ne zamaram time jer mi ne znači trenutno ništa.
Žalosno je to reći, ali trenutno u mom životu ne postoji nitko zbog koga moje srce kuca jače kad ga ugleda...imam osjećaj kao da sam jedina ja sama, mlada, normalna, a sama.
Ponekad se pitam gdje griješim, zbog čega sam sama, zašto nitko ne vidi da ne volim biti sama, da najviše na svijetu volim voljeti i biti voljena...teško je leći navečer u krevet i ne imati nekome poslati poruku za laku noć, ili probuditi se ujutro i ne imati na koga pomisliti...o kome sanjariti.
Dolazi ljeto, sunce, more...a ja imam dojam da mi to ljeto ništa dobrog neće donijeti...ništa drugačije od ovoga kako se sada osjećam.
Sjećam se kako sam uvijek kao mlađa čitala teen i ok, kad su cure iz zagreba i okolice uvijek opisivale svoja ljetovanja, luda i nezaboravna, ljetne avanture, ljubavi...ja iako živim na moru, osim jednom prije 8godina, nikad nisam imala avanturu s nekim strancem..čudno...puno sam puta razmišljala o tome, ali nisam našla odgovor:-))
Pitam se da li sam ja čudna,
drukčija,
nedokučiva,
tajanstvena...
Oni koji me znaju, jedan moj dobar prijatelj, kad me prije 2 dana vidio izbediranu, samo me zagrlio i rekao; ma daj molim te, račica si, osjetljiva, emotivka, ali i sama znaš da si uvijek u nekog zaljubljena, i da te i sada netko čeka iza ugla...nasmiješi se!
Imao je pravo. Nasmiješila sam se, ali s tim osmjehom još je veća tuga bila u meni.
OPET SAM SAMA!
tj; još uvijek...sad će već biti sedam mjeseci....uh..uh ...uh
Idem ja, čujem iz dnevnog boravka da je počelo nešto novo: tipično muški-ženski, ne znam kako se zove, idem malo virnuti...
Jesam li vam rekla da sam se počela bojati da nema nade za mene? za naći pravu ljubav? onog pravog?
mama moja....crne misli prolaze mi glavom...uživajte
ciaos

Post je objavljen 07.05.2006. u 21:05 sati.