Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trigona

Marketing

Svaki dan novu nadu nosi (nećemo sad o tomu kaj je nada).

U jednoj večeri su mi svi postali (možda su stvarno i bili, a možda sam zabrijala) privlačni.
Ne zgodni, ne lijepi, već privlačni.
Dapače, one koje većina smatra zgodnima, krasnima, lijepima, divnima, zanosnima i bajnima, meni su neprivlačni (i u slučaju kad se slažem s mišljenjem većine).
Ne volim ljepotu bez mane. Dosadna je. Uvijek ista.
Volim svako toliko vidjeti nešto novo, meni atraktivno i interesantno, na osobama koje mi se sviđaju.
Kada bi sve bilo savršeno, sve bez greške, ne bismo ni znali da postoji savršeno.
Nesavršeno je ono što čini i zbog čega smo u stanju prepoznati savršeno.
Banalan primjer: obukli ste se odlično, u kombinaciji paše sve - boje, materijali, krojevi, dezeni... Dosadno u toj mjeri da nitko neće ni primjetiti da je to savršeno. Ja tada na sebe stavim nešto kaj će ubiti tu besprijekornost, pa da se zna kako bi trebalo izgledati, a da bi bilo bez premca, savršeno.
Ista sam i s ljudima.
Nikad mi nisu bili zanimljivi dečki, frajeri, muškarci, tipovi, likovi, kitovi, gospoda ili klošari bez greške.
Imala sam samo jednog dečka za kojim se okretalo pola grada, ali i on je imao nešto vražje u očima (i bio je nenadjebivo psihički sjeban - tu se pokratilo). Ok, bio je još jedan za kojega bi valjda svi rekli da je prekrasan. Ali, taj je imao (wtf) životnu želju da vidi u živo Davida Beckhama kak ganja loptu. Mislim... No comment.
Takvu percepciju ljudi smatram svojom vrlinom i prednošću. Ljepota od jutra do mraka brzo dosadi dok je meni svaki dan, tjedan, mjesec novo otkriće.


Jučer sam ponovo bila vani. Pardon, na cugi. Sve što traje do 2,30 h meni je cuga. Do 4 h je propali izlazak. Do 6 h je dobar izlazak. Do 8 h je jeben izlazak. Sve poslije je čista ružiona i tada bi netko trebao uzeti bič i sve nas prognati svojim domovima.

Bila sam na Bebi Dol. Zapravo, zakasnila sam na Bebi Dol jer mi je na cugi prije frajer maltene iznosio svoju teoriju o postanku svijeta i to je potrajalo. Imala sam volje za poslušati sve jučer. Da mi je netko pričao o razmnožavanju skakavaca, bilo bi mi zabavno. Bilo kako bilo, vidjela sam Bebi (to me najviše zanimalo). U živo izgleda puno bolje nego na tv-u ili u novinama - mlađe. (svaki put kad je išla do wc-a bila je mirna, a vraćala se sva prpošna i poletna)
Vladala je predobra atmosfera. Muzika iz 80-ih. Svi u ležernom raspoloženju. Neka relaksacija. Dosta gay ekipe (digresija: više me nit opterećuju, nit uzrujavaju. čak mi i paše vidjeti ih. za sve je kriv onaj koji me isprepipao nedavno), jugo-nostalgičara, nas mlađih (koji smo valjda tam jer volimo 80-e, iz znatiželje i opće kulture radi; opće kulture radi sam spremna otići bilo kamo gdje je džabe upad. čak sam se ja, zakleta house-jazz-soul-house persona odlično provela na Laibachu; jedino kaj nas je razotkrivalo da ne spadamo među tu NSK ekipu, bio je french na noktima f1), inventar hip hopperi i nešto Srba... Nešto Srba... Oni su mi tak jebozovni. Imaju nešto frajerski bahato u stavu što me natjera da maštam.
Majke mi, za svakim desetim frajerom sam vrat istegnula. Neviđena statistika. Em, je bilo ljudi - radnim danom. Novo otkriće za četvrtak.
Osjećam se kao da mi je netko zabio konjsku injekciju motivacije. Ljudi su izbauljali iz svojih brloga i ne mogu vam opisati koliko me to veseli. I još je nova birtija otvorena - neosvojena tvrđava. Novi plan - van svaki dan (osim ponedjeljka - to će biti dan za porniće i pljugu kod frendice; isprobajte, veći humor nego ikakva komedija).

Post je objavljen 05.05.2006. u 11:07 sati.