O !…Kako su lijepi ti oblaci,
te rumene zore prepune rose.
Livade široke pune poljskog cvijeća
i mirisni vjetar što livadom šeta.
Bez imalo srama, šetamo bosi
gazeći stazu prepunu sjaja,
i sluteći tako ljubav se rodi,
bez imalo svijesti i skrivenog srama.
Ja neću znati, čežnjo moja
i kad prođe jedna vječnost pusta,
da li ću opet u rosi naći…
ona ista tvoja crvena usta.