... i ne moram držati sliku u ruci i nježno je prstima milovati; ne mora biti ni uokvirena, niti zlatom prelivena, ni visjeti na zidu
ili na polici naći svoje postolje;
Nije važno hoću li sliku samo ja posjedovati ili ću pak postati tek jedna u nizu sa slikom tvoje uspomene.
Neka slika ta bude slika tvoga lika, ništa materijalno- opipljivo to jest kratkotrajno već vizija onoga što je protkano osjećajima
to jest onog dugotrajnog.
... i ako ikada budem putovala putevima poznate prošlosti, ti ćeš biti prvi kojeg ću posjetit. Jer putokaze što si ih ti jednom stvorio nikada
se ne brišu.
... od svega ovog ostaje tek nada da neću morat sama krenuti u pohode jedne prave ljubavi, 'ko zna- možda ćeš mi se pridružiti
i slika tvoga lika neće biti samo vizija već i stvarnost...
Post je objavljen 01.05.2006. u 14:38 sati.