Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sirovina

Marketing

stigo ćumur

bogami je, i ćumur i plaća...
novi album od Ede... zakon je... kupite ga, a ne ko ja... sprzio piratski...
a bogme stigla i plaća... odma sam sve spisko...
znate kako ide ona stara slavonsko-kineska: "svakog prvog dobijem plaću, odem u birtiju i sve potošim"...

Nego jebote, radim neki poso, fuš... i jebalo mater u stisci s vremenom ko sa ...ne znam čime... i evo sad je 2:56 ujutro i blokada totalna , više ne rješavam probleme nego ih produciram... ma reko idem malo vidt šta na blogu ima. Mogo bi šta i napisat. I tako ti ja sad eto uz sav posao koji mi je na vratu pišem post... a savjest se dere na mene, da se može materijalizirat vjerovatno bi me i prebila...namrtvo, pa bi pitali "đe sirovina?" - "ubila ga savjest"... a neka je... ko ga hebe...

Nego, neki dan sam poslo zajeban mail šefovima u vezi plaće... u jednom dijelu je pisalo "...onda se dragi dečki prestanite igrat firme...". Bogami, kunem se... to sam im reko. i da vidiš kako se plaća stvorila taj dan... a da nisam bio ultrameganadrkan ne bi bilo ništa još uvijek. Pouka dana: djeco, ako ste nadrkani svi ce vas se bojati pa ce vam dat to što tražite... budite kao stršljenovi, oni su uvjek nadrkani...

Kad smo već kod toga, jel mi može neko objesnit zašto su stršljenovi uvjek nadrkani, a i ose. Pička im materna, sjecam se kao mali kad sam imao minus 6 godina...ono, uđe ti osa kroz prozor i naravno da ce te ubost, nema šanse da ona izađe kako je došla... dobro jest da je ja prvi napadnem, al što ne pobjegne nego se ide bost. i onda crkne jer joj je ispo žalac i pola utrobe s njime... glupača crno žuta...

a i psi... ne znam jel to samo ja, ali psi su mi redovito htjeli odgrist nogu kad got im se pruži prilika... sjecam se jednom, mi djeca na vjeronauku... i dodje vlč. i naravno... vod svoje đukele... i naravno moj bratić-kreten pusti psine u prostoriju u kojoj smo mi čekali da počne sat. Strka, psi poludili, očnjaci sjevaju, ganjaju nas oko stola, krv šprica po zidovima, noge i ruke manje djece lete po zraku... ma dobro, nije baš tako bilo, nego vratimo se do trenutka kad sam se zanio... dakle, ganjaju nas oni oko stola, kad neko sa iole višim IQ-om otvori vrata i mi svi van.... ja sam valjda prvi izletio i krenuo oko crkve lijevo , a svi drugi desno.. i naravno gdje će đukele nego zamnom... i naravno da me ugrizo... beštija paklenska...

Nego evo neki horor na TV-u, odo gledat...adio lipi moji...






Post je objavljen 30.04.2006. u 02:53 sati.