Konačno je Festina pronašla vremena da napiše novi post.
Ovih dana uživam: šetnje, kavica, malo na Korčulu... Ali zagustilo je, mora se učiti. Ništa od kavica sljedećih mjesec dana.Razmišljala sam. Proljeće je, vrijeme je prekrasno, čak su i muškarci izašli iz svojih brloga. Prošao me svaki zaljubljitis, i konstatiram kako se odavno nisam zatreskala.
U četvrtak smo bile u Or-ka koralu i bilo je prilično vatreno, revolveri su se izvlačili, pucalo se pravo u ego-centar. Boljelo je. O tome će vjerojatno više pisati kolegica Lakeisha.
Nedavno je kolega Maroons napisao post o muško-ženskim odnosima, stoga sam i ja odlučila napisati ponešto, bar da izrazim svoje mišljenje:
Nekad davno ženama je bilo važno da se dobro udaju i da pri tome ne osramote svoju obitelj.
Muškarcima je također bilo važno da žena ima dobar miraz, da donese i ona nešto u kuću, a svime bi onda muškarac upravljao, žene su smatrali nesposobnima za takvo što. Tako je to tada bilo. Bez obzira na šovinizam, koji se može pripisati vremenu, muškarci su bili suptilniji, maštovitiji i prvi su prilazili ženama. Tako bar kažu priče mojih baka, starijih susjeda. I muškarcima je bio cilj oženiti poštenu djevojku koja će im roditi čopor djece, koja će dobro kuhati i pospremati. Sve je teklo mnogo laganije, nije bilo opsesije poslovnim uspjehom, novcem. Brak je bio kruna nečemu što se zvalo zajednički život, u dobru i zlu. Koliko su žene bile zadovoljne, neznam, ali sigurno nisu bile slobodne kao danas.
Ali ni danas nije mnogo drugačije. Emancipacija je zeznula stvar! Žene danas da bi dokazale svoju sposobnost, školuju se, rade i više od 8 sati dnevno, moraju se brinuti za kuću, skuhat ručak, odgajat djecu i nakon svega biti svježe, orne i inspirirane za čovjeka s kojim dijele postelju. Većina žena i dalje sanja o udaji. Muškarci prigovaraju ženama zbog toga, optužuju ih da su sponzoruše. Ali što bi to bile sponzoruše? Kada pođete na piće, da frajer plati? Ili bolje da ona sve plati? Ili svatko svoje? A mislite možda na one koje traže da im se za mjesec dana hodanja kupi nekakav superskupi poklon? Takve ne poznajem. A muškarci koji takvo što naprave su budale, i oni to znaju, slabi su na žene. No, zar muškarci nemaju onaj nagon da pokažu da su uspješni i da mogu pokazati da su pravi muškarci? Zašto se onda žale?
Da curama sviđa kada muškarac ima auto, istina je, sve koje poznajem voljele bi imati takvog jednog kraj sebe. Ali nemaju! Ja ne bih, ja sam više tip koji voli điravat. Da žene gledaju da frajer ima u džepu, istina je, ima takvih, ali opet, nemaju takvoga, ili nemaju nikakvoga. Meni je važnije da nije ljenčina, jer nemam ni ja namjeru sponzorirati nekog tko se ne želi raditi. Još je tužnije vidjeti mladića koji troši novac roditelja. No ipak poznajem toliko djevojaka koje se školuju, rade, brinu se za sebe, žele uspjeti u životu i rade sve da tako i bude, pametne su, drage, zanimljive, lijepe a nemaju dečka. Poznajem isto tako puno dobrih momaka, pametnih, zanimljivih ali u nekim situacijama se pokažu kao najveći kreteni. Postoji toliko razloga, a najbitnije je reći da su obje strane jednako krive. Žene danas maštaju o muškarcima koji će im prići prvi, a kada im priđu ne znaju što bi od sebe, spuštaju im, vrijeđaju ih.
Muškarci ne znaju što žele, nemaju dovoljno samopouzdanja da priđu djevojkama, brane se izjavama poput: «Ona je zgodna, a što bih ja s njom?!» Možda igrao šah?! Što je to sa mladima danas?! Prije dva tjedna sjedila sam u Skippića s mojim kolegom Maroonsom. Ušla je ekipa frajera. Na tv-u je bio neki film u kojem je glumila dobro atributirana glumica. Jedan od njih izjavio je: «Ajme, da mi je jedna ovakva, ali takvih nema u Dubrovniku!» Drugi frajer na to dodaje: «Stari moj, takve neće bilo što, takve hoće nekog tko je pun k'o brod!» Para mi je već išla na uši, i mislila sam se bi li ga zalijepila ili ne. Sva sreća da je brzo otišao, a ionako nije bio vrijedan, ne volim se svađati, pogotovo s neznancima. Ali pitam se što bi taj isti frajer napravio da je ta ista glumica ušla na vrata i sjela kraj njega. Ma ne bi zucnuo, ili bi pak uvalio jedan od onih krajnje gnusnih uleta. Ali najlakše je curu optužiti da je sponzoruša i eto im opravdanja da stoje postrance i promatraju.
Ja i dalje tvrdim da postoje djevojke kojima nije bitno dali frajer vozi Mercedes i plaća večere, niti žele za rođendan Diselove čizmice. Postoje «budale» kao ja, koje vjeruju u ljubav, u povjerenje, u vjernost, u spontanost, koje žele uspjeti u životu, koje se mogu i znaju brinuti za sebe, koje vole čitav svijet, koje uživaju u svakom trenutku života, jer je lijep i onda kad boli. Ipak ova budala više ne vjeruje ono što joj je govorila mama, neke su se stvari ipak promijenile od tada, sad je neko novo vrijeme, na sceni su neke nove face, ulicom koračaju neke nove djevojke, neki novi dječaci…
Post je objavljen 29.04.2006. u 14:37 sati.