Marketing
... priča o osmijehu koji je pokidao paučinu...
Danas otvorite oči, nasmijte se od sveg srca. Zagrlite one koje već dugo niste, nasmijte se prolazniku. Začudit ćete se koliko će vam njih uzvratiti osmijehom. Neka tmurno nebo nad gradom zamijeni sunce u očima. Ni jedna vremenska nepogoda to sunce ne može otjerati. Danas neka bude poseban dan. Dan za ljude. I to ne odabrane ljude. Treba biti dan za sve ljude...za nas....
Otvorila sam oči i vidjela koliko toga lijepog propuštam kada dozvolim oblacima da mi pokriju misli. Koliko toga sakriju magle i paučina te koliko se udaljavam od svega što volim. A volim puno toga. Volim se igrati s klincima.. koje znam i koje ne znam. Obožavam pse....i skupljam ih ko mačka mačiće...malo malo neki za mnom doluta na besplatan objed. Volim se igrati sa svojim malim princom...mojim lijepim psićem...nježnim poput laneta..zaigranim kao da je štene, iako je sada već psić u godinama. Volim i svog susjeda bijelog zeca. Da, nemojte se čuditi moj susjed ima predivnog bijelog zeca kojeg kradomice hranim mrkvom i koji me prepoznaje po glasu i trči ko blesav kad ga zovnem... umiljat je i meden...veseli me.
Volim šetati satima po sunce i gledati leptire kako idu s cvijeta na cvijet. Obožavam svoj divan grad uz rijeku i kavicu na promenadi. Nema mi ništa ljepše od gledanja zalaska sunca na mom slavonskom nebu.. kako se polako spušta i oblači u crveno našu princezu Dravu. I volim ljude, volim ljude koji ukrašavaju moj život. Volim ih i kada me povrijede. Čak i onda kada moje srce pokidaju napola...ne mogu nestati iz srca. Ne mogu im ništa drugo reći osim da ih volim. Čudna sam biljka kažu mnogi, ali jedno je kod mene jasno..kada volim..onda volim.. nema rezerve..nema granica. I zato, baš zato što ih volim odlučila sam biti sretna, kako bi mogla usrećiti i njih. Danas će biti taj dan, dan za mene, dan za njih, za sve vas.
Da...danas neka bude dan za ljude. Uživajte danas u svemu što volite. Nasmijte se onom nepoznatom čovjeku s početka priče i gledajte mu oči. Jer oči govore sve. Kažu da su ogledalo duše.. jesu. Oči ne znaju ništa sakriti. I imaju pravo oni koji uspoređuju oči s zrcalom duše i najvećom istinom. Zato gledajmo ih u oči, gledajmo ih danas.. zauvijek u dušu.
Kada kažu da je naš život poput vlaka...to je istina. Jedna lijepa ali i tužna istina. U naš život kao u taj vlak ulaze mnogi. Neke upoznamo, neki sjede u tom vlaku tik pored nas, a neke ni ne vidimo. Najveća tajna tog vlaka je da nikada ne znamo kuda ide i koga ćemo sve pokupiti na brojnim stanicama života. Ne znamo koliko će nam netko značiti i što će unijeti u nas. Ne znamo kada moramo izaći a isto tako ni kada će nas naši suputnici napustiti. Znamo samo da naš vlak ide...nezaustavljivo...i iz dana u dan smo na putu. Zato trebamo naš vlak, naš život ukrasiti onim lijepim sitnicama koje «život znače». Nasmijte se danas... nasmijte se i ako ste toliko usamljeni da mislite da nema nikoga. Nasmijte se tom nepoznatom čovjeku koji stoji na stanici pored vas i čeka autobus. Jer možda baš on uđe u vaš vlak i oboja vaš život nekim novim bojama. Nasmijte se njemu...i čuvajte taj osmijeh. Kako bi to netko meni drag rekao...čuvajte osmijeh u hercu... ;) i samo gassssss.... ;)
Danas je dan za čovjeka.. danas je dan za vas. I danas smijehom uljepšajte dan jedni drugima i otjerajte oblake. Jer jedan osmijeh.. samo jedan jedini ..iskreni i mali osmijeh može promjeniti cijeli život i učiniti ga velikim i bogatim..
Osmijeh za vas...
Post je objavljen 27.04.2006. u 16:08 sati.