Marketing
Man on the moon
Cijeli dan sam sebe nagovaram kako ću napisat nešto na blogu i evo, pišem, ni manje ni više nego u pet ujutro. Nemam sna, nisam ga ni sinoć imao. Ispijen sam silnom birokracijom. Sve sami jebeni papiri. Mislim, nisam Greenpeace, ali u kurac, previše ih je :p * uspio sam se nasmijat:)
Pogledao sam napokon Hitchcockovog Psiha, gledao sam ga negdje u sedmom osnovne, nisam se ničega sjećao. Svejedno, remekdjelo. Gledao sam i Žal, i to dva puta. To mi je genijalan film. Film je super sve do onog ubijanja, čim se počnu ubijat ode i cijeli film u kurac. Onakvo mjesto kao Žal mi treba, ona edenska utopija, a ne ova betonska žabokrečina.
Zamislite, kristalno bijeli pijesak, dijamantno more, predivne drvene kolibe, visoke palme pune sočnih kokosa, sunce, riba, carstvo ladovine i dovoljno trave za napušit pola afrike. Eh, tu bi ja stvorio svoj mali svijet, mislim da bi se i Platonu svidilo.
Napisao sam jedan post o tome kako mrzim peglanje i kako se userem od straha kad vidim peglu, pa ako ima neki humanitarac među vama, dobra srca, pa da mi se javi, bilo bi dobro :)
Netko me nedavno pitao zašto uvijek pišem bolesno morbidne dosjetke ne blogu. Sada imam odgovor.
Ukoliko zajebem na fakultetu imam izvrstan alibi.
Post je objavljen 26.04.2006. u 06:03 sati.