Marketing
LITERATURE POST - Part One
Ovo je ulomak iz jedne od meni najdražih knjiga(«Lolita»).Glavni lik je muškarac u četrdesetima koji voli dvanaestogodišnju Dolores Haze(Lolitu).Nakon nekog vremena,on se ženi njezinom majkom,samo da bi mu ona postala pokćerka,tj. da bi mogao biti blizu nje.Ne želim da ovo shvatite pogrešno.On nije pedofil,on njoj nikad nije učinio nešto što ona nije htjela.Ova knjiga mi je jedna od najdražih jer na nevjerojatan način opisuje zaista široku paletu osjećaja jednog čovjeka koji se nikada ne može potpuno asimilirati u društvu koje dopušta muškarcu da se udvara šesnaestogodišnjoj djevojci,ali ne i dvanaestogodišnjoj djevojčici.Smatram ga (kako i on sam sebe naziva) «igračkom beskrajnih jada» jer osjeća beskrajnu ljubav prema Loliti koja je naprasita i razmažena,a dokaz da je njegova ljubav prema njoj tolika,je sama činjenica da,čak i kad je odrasla,on je «pušta» i ona se udaje za drugog muškarca.Njemu je jedino važna njezina sreća,dok Lolita (u ponekim trenutcima njihove tjelesne i duhovne bliskosti),zapravo njega iskorištava i nikada nije bila uistinu svjesna njegovih pravih osjećaja.
Ovaj ulomak govori o povezanosti osjećaja prema Loliti i Annabeli(djevojci koju je imao sa 14 godina i koja je umrla).
«Neprestance prebirem te jadne uspomene i jednako se pitam nije li se tu,u bljesku toga dalekog ljeta prvi put javila pukotina u mom životu?Kad pokušavam raščlaniti svoje negdašnje želje,namjere i postupke,prepuštam se nekom naknadnom maštanju koje hrani analitičku sposobnost neograničenim mogućnostima,tako da se svaka staza koja mi izlazi pred oči grana bez kraja i konca u perspektivi sjećanja što me izluđuje svojom složenošću.Znam da je njezina smrt učvrstila frustriranost toga stravičnog ljeta i postala zapreka svakoj drugoj ljubavi u toku hladnih godina moje mladosti.U našoj ljubavi bijahu duhovno i tjelesno stopljeni tako savršeno da to ne bi mogli ni pojmiti današnji priprosti,sirovi šiparci svojim uniformiranim mozgovima.Još dugo nakon njene smrti osjećao sam kako njene misli teku s mojima.Mnogo prije nego što smo se upoznali,sanjali smo iste snove.Usporedili smo svoje bilješke.Pronašli smo crte čudne srodnosti.U lipnju iste godine (1919.) doletio je i k njoj i k meni,u dvjema razdalekim zemljama,nečiji kanarinac.
O,Lolito,da si me bar ti tako voljela!»
Drugi ulomak je ulomak koji govori o nimficama (izraz koji on upotrebljava da bi izrazio što ga zapravo privlači kod rijetkih djevojčica koje mu se sviđaju).
«Zamolite li nekog normalnog čovjeka da vam pokaže najzgodniju učenicu ili skautkinju na nekoj skupnoj fotografiji,on neće uvijek izabrati nimficu.Treba biti umjetnik i luđak,igračka beskrajnih jada,s mjehurom vrela otrova u preponama i prebludnim plamenom što vječito gori u osjetljivoj hrptenjači(o,kako se ponekad moramo skrivati i čuvati!),da bi se odmah poznalo,po neiskazivim znacima-po pomalo mačjem obrisu jagodičnih kosti,po tankim i svilastim zglavcima i još po nekim drugim obilježjima koje mi očaj,stid i suze od nježnosti brane da dalje nabrajam – malog,smrtonosnog zloduha sred obične djece; ona,nimfica,stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.»
Cilj ovog posta je demonstracija moje ljubavi prema književnosti i težnja da se u naše školske lektire uvrsti više remek djela beletristike XX.stoljeća.Možda «Lolita» nije prikladna za prvi razred,al u četvrtom bi je već mogli čitati.
Problem je u tome što sumnjam da bi dovoljno maturanata ovu knjigu protumačilo na način na koji zaslužuje bit protumačena.
Ali,uvijek postoje oni koji cijene književnost kao trijumf umjetnosti nad životom jer ona pravi fikciju od života i tako postaje njegovim tvorcem.
P.S. Inače ne pišem književnim hrvatskim jezikom,ali,jučer nam je razrednica rekla da ne znamo govorit pa evo ja branim svoju čast...
P.S. 2) Ne znam koliko je vas čulo za najnoviju konkurenciju našoj blog stranici,www.bloger.hr,ali eto,pogledajte...
Moje mišljenje je da,oni koji priđu na njega,prić će samo zbog puno većeg izbora dizajna..
Post je objavljen 26.04.2006. u 07:58 sati.