Marketing
PRIČA IZ ŽIVOTA
Evo, otkad se bavim blogarenjem, uvijek pišem o sebi.Možda sam i previše toga i preiskreno napisala...no, takva sam...kažem ja, još samo fali da stavim ime i prezime...a ako naleti netko iz mog okruženja, znat će odmah o kome se radi...iskreno, nije me briga.I onako sam shvatila ovo onako kako piše u objašnjenju što je to blog:dnevnik i osobna razmišljanja...
Popodne sam bila u pohodu na školu.Trebao je biti samo roditeljski sastanak u vezi trodnevnog izleta mog četvrtaša, a pretvorilo se u razgovor s učiteljem, profesoricom engleskoga, psihologinjom, Dorinom učiteljicom...na kraju sam iscrpljena od mase novih informacija sjela u prvi kafić...poslala monstrume da me malo ostave da sredim dojmove...kad eto nje...
Znamo se površno, više smo na "bog - bog", tu i tamo "kako si?", ali smo u prolazu.Ne znam zašto ljudi misle da sam ja idealna osoba za to da budem njihovo rame za plakanje i savjetodavac...a u prvom redu zahvalni slušatelj.
I tako počne ona meni otvarati dušu, najprije sramežljivo, a onda sve iskrenije.Ne bih to ni spominjala, ali čudno je kako pokraj tebe prolaze ljudi sa sličnim ili istim sudbinama kao tvoja, a ti nekako uvijek misliš kako je tebi najgore.Svakom svojom riječi dovodila me do toga da je pitam jel' se to ona sa mnom poigrava ili stvarno priča svoj život?Razlika je sitna, u godinama i u broju djece.Status, obrazovanje,čak i godine staža su nam skoro identične...
I priča ona meni: muž ljubomoran do neizdrživosti...ne spavaju već godinama zajedno...izvana sve izgleda savršeno, jer, eto, ne želi od srama pokazivati emocije pred ljudima...on radi vani, lovu dobiva kad on hoće i koliko on momentalno misli da joj je dovoljno ( to mi je nešto poznato?!), dijete je dobro, ali osjeća da nešto ne štima...puno puta je već sve htjela ostaviti i otići, ali eto, ta prokleta ekonomska ovisnost, bez krova nad glavom, dijete ne bi ostavljala ni u ludilu...i to mi je kao poznato...
Sad, u čemu je problem? Pa u tome što je nakon niza promašaja i izgubljenog povjerenja u muški rod, naletjela na muškarca.I to na vrlo neobičan način.Sasvim slučajno, kako to obično biva, i ničim izazvana, kako ja to volim reći.Kaže da se najprije nećkala da li da uopće pristane na kontakt s njim ,previše je loših iskustava...međutim, čovjek je bio nenametljivo uporan, pričao joj lijepe stvari, dizao je u nebesa, kaže, prvi put je tek u ovim godinama osjetila lijepu riječ i toplinu srca.I nije odolila iskušenju, iako je veoma oprezna.Nije s njim išla u intimu, dovoljno je pametna da zna kamo bi je to odvelo.Kaže da je tek sada oživjela, kao žena i kao osoba.Traje to već neko vrijeme, više telefonom i poskrivećki, ali intenzivno...
I sve bi to bilo dobro, jer svjesna je ona i svojih i njegovih obaveza, udaljenosti, toga da ta priča kad tad mora završiti, da nije jedne stvari, crva sumnje koji se uvukao u nju.Najprije mu je vjerovala svaku riječ, oprezno i polako razmišljala o tome da je to nemoguće, ali ipak se dešava...i taman kad je mislila da je konačno stekla dobrog druga i prijatelja, čovjek je okrenuo ploču.Čas bi bio s njom, naravno, muško je, čas priča o tome da ne može, jer to nema smisla, zbunio ju je totalno.Kaže da ne zna što bi sama sa sobom, jer kad i sama ne radi greške, onda naiđe netko ili nešto što je uvuče u sranja.I nije joj jasno kako se uopće u ovim godinama mogla tako navući na tanak led. Nećeš godina...
Moje prvo normalno pitanje nakon bujice njenih riječi, bilo je: da li ti uopće nešto za njega osjećaš, mislim, s obzirom na sve? Ili je to samo fikcija, plod mašte i želje za nečim što nema osnove?Ne zna, kaže, i kune sudbinu koja joj se tako narugala nakon što je mislila da joj se nikad više neće tako nešto dogoditi.Pita me što da radi? Mene?Kud ja, pa kompetentna?
Nisam sigurna da je pametno postupila, ali u kakvom je stanju, nisam ni imala obraza to joj reći.Rekla sam joj da pusti da ide sve svojim tijekom, da se pokuša zabaviti nečim drugim (eto, blog joj nisam spomenula, ne znam zašto?), da se posveti sebi i nečemu što je zadovoljava.Da se nađe.I da si sama pomogne.
Ah, mama, mama, kako si ti pametna kad treba drugima dijeliti savjete!Pa sam se pitala, a što da se kojim slučajem meni tako nešto desi?
Ma nema šanse, taj se još nije rodio, he-he...
Voli Vas vaša mama 
Post je objavljen 24.04.2006. u 21:00 sati.