puno je vode proteklo pod mostovima otkako su imali vremena.
slobodnog vremena.
prostora u kojem bi oni bili centralni likovi.
priče u kojoj nema mjesta za druge uloge.
sjeli su na bicikle i otišli u nepoznato.
zajedno, svatko sa svojim mislima.
svatko sa samim sobom.
a opet zajedno.
i sunce na licima, i povjetarac u kosi.
kako romantično!
nitko nije tražio sapunicu, ne, nije.
hvala na pitanju.
bili su sami.
bili su, barem na trenutak, čisti.
zaigrani.
koliko nedostaju takve ukradene minute...
i kako su slatke kad ih se otrgne od rasporeda.
dragi moji, to je život, htjeli mi to ili ne.
nas nitko ni ne pita.
Post je objavljen 24.04.2006. u 16:22 sati.