Marketing
John Titor - povratak u budućnost
Stroj za putovanje kroz vrijeme izumljen je 2034 godine. U najkraćim crtama sastoji se od rotirajućih singularnosti u magnetskom polju. Mijenjajući smjer i brzinu rotacije, moguće je putovati u prošlost ili budućnost. Tako bar tvrdi čovjek po imenu John Titor.
Iako je o svojim svjedočanstvima započeo još 1998. godine, na internetu se pojavio tek 2.11.2000. godine na forumskim raspravama o paradoksu putovanja kroz vrijeme gdje je tvrdio da je on uistinu čovjek iz budućnosti, točnije iz godine 2036. Mnoge stvari je predvidio, koje su se i dogodile, ostavio nam je upozorenje na 3 svjetski rat, kao i Američki građanski rat. Interesantan podatak je da je tvrdio kako je putovao kroz vrijeme da donese IBM 5100 kompjuter iz 1975. koji bi jedini navodno mogao spriječiti kompjuterski krah UNIX sustava koji se trebao dogoditi 2038.g. U 2000-toj se našao jer putovanje kroz vrijeme zahtjeva skokove, odnosno međuskokove (nije se direktno mogao iz 1975.g. vratiti u 2036.g.) 24.03.2001.g. napisao je zadnji post u kojem je najavio svoj odlazak i otad mu se gubi svaki trag.
Skeptični?
Ja znam da ja jesam i to poprilično. Prvo vjerujem da je sve predodređeno, znači sve šta će se dogodit mora se dogodit, i neće biti promijenjeno. Ukoliko bi se moglo putovati kroz vrijeme dolazi do problema domino efekta – odnosno svaka pa i najmanja promjena u prošlosti dovodi do razlike razvoja budućnosti. Ali teško je o tome pričati kad naš um shvaća samo ono što jest, ono šta egzistira u granicama trodimenzionalnosti. Vrijeme ne pripada 3D svijetu i zato je teško uopće percipirati način na koji bi se eventualno moglo putovati kroz njega. Prosječna osoba ne može percipirati svijet van okvira 3D znači niti više, niti manje dimenzija. 1D svijet nam je nepoznat isto onoliko koliko i recimo 7D. Za približnu aproksimaciju dimenzija pročitajte ovaj post. Vjerojatno bi druge, veće, dimenzije mogle dopuštati vremenskoj crti da ne ide kontinuirano. Tada bi bilo moguće i putovati kroz vrijeme.
Često su spominjane «wormholes» - prijevod (ako se dobro sićan Star Treka) crvotočine kao način transvremenskog putovanja.
Nađoh jednu pričicu o crvotočinama koja mi se baš svidila. Više izgleda kao priča za laku noć al evo je: Na površini jabuke živili su crvi, ograničeni tako u svom dvodimenzionalnom svijetu. Među njima postojao je jedan freakazoidni crv – nazvali su ga Oswald – koji je imao poprilično bizarne ideje. Svi su se smijali Oswaldu jer je on tvrdio da je njihov svijet savijen i da ima 3. dimenziju koju oni ne mogu osjetiti. Kako je htio dokazati da je u pravu, krenuo je na putovanje. Nakon dosta vremena došao je u istu točku iz koje je krenuo. Ovo dokazuje postojanje 3 dimenzije. No Oswald nije stao na tome. Rekao je da postoji kraći put, nego da se prati dvodimenzionalan svijet na putovanju. I progrize rupu kroz jabuku.
Današnja znanost o transvremenskom putovanju uglavnom se temelji na našim «crvima» teoretičarima Einsteinu, Rosenu, Saganu, koji su pretpostavili da se crvotočine nalaze u crnim rupama. Takvo putovanje je moguće, prema njima, ukoliko putujemo brzinom većom od svjetlosti, ukoliko riješimo problem usporavanja vremena kako se približavamo horizontu događaja crne rupe, ukoliko se ona ne uruši – ali samo za recimo signale. Putovanje ljudi, e to je već malo veći problem pošto bi ogromna energija i gravitacija crne rupe razložila ljudsko tijelo na subatomske čestice. Ova teorija ima previše ukoliko i zato je i ostala samo to – teorija.
Za koncept putovanja kroz vrijeme neman nikakve ideje ali šta se tiče samog vremena evo kako ja gledan na to – možda mi živimo samo u jednoj od bezbroj mogućih stvarnosti – znači da postoje svjetovi u kojima su sve moguće i nemoguće opcije u svim mogućim kombinacijama napravljene, koje koegzistiraju na različitim razinama.. Ali razinama čega? Prostora? Svijesti? Vremena? Ukoliko bi ova tvrdnja bila istinita – prostor, vrijeme i svijest gube svoje značenje. Ali u tom slučaju svako putovanje kroz vrijeme ne bi utjecalo na promjenu toka događaja – nego bi ga samo premjestilo gdje taj određen tok događaja i spada, u jednoj od koegzistirajućih stvarnosti – tako da se i paradoks sprječavanja vlastitog rođenja ne bi obistinio, jer sadašnjost iz koje je počelo putovanje kroz vrijeme ostala bi nepromijenjena.
Dakle nakon svega ovog ostaje pitanje je li John Titor uistinu putnik kroz vrijeme? Kako nikakvog dokaza nema ostaje sve pitanje vjere. Ako ne prije, valjda ćemo saznat 2036.godine – pa ko poživi do tad…
Post je objavljen 24.04.2006. u 18:00 sati.