Raskošna ljepota posuta pred moje oči,
oduvijek visila je na drugom kraju konca
umotanog u klupko želja,
cjelovita u svoj svojoj raznolikosti.
Dirnut iznenadnom ljepotom
u nježnom zagrljaju neba i mora
i milovanju vjetra,
uživam u talasanju žitnih polja,
trudu vrijednih ljudi.
Nježan i malen kao pupoljak ruže
polagano i stidljivo otvaram svoje latice
do u beskraj,
otkrivajući svoje lice suncu.
Toplina oko srca otapa gnjev i mržnju
nataloženu u vijekovima tame.
Predamnom rađa se nov život.
Slušam zvukove viječnosti što prožimlju materiju.
Opijen novim čarima života ne osvrćući se unazad,
zaplesao sam u istom ritmu
i oprostio sebi grijehe prošlosti,
svijestan da nisu bili uzaludni.
Kretnje mojih udova, mišljenje i mašta sada
predvođeni su svijetlošću intuicije a motivi življenja
ne izviru iz sebičnosti već iz sveobuhvatnosti života.
Od sad pa nadalje sluga sam svijetu, po vlastitom izboru,
bez plaće.
Ako plaća nije novo viđenje svijeta.
Post je objavljen 23.04.2006. u 01:28 sati.