Ne, meni ne mogu reći
da zbor tisuće anđela nebeskih
nisam čuo.
Oni su mi pjevali tvojim glasom
i note svoje nježno
mi upisali u srce.
I evo te i sad čujem,
u otkucaju,
u bilu svakom.
Meni nije žao što
svjedok povijesti daleke ne bih
Jer Afrodita ti si, Venera
Madre elegantiae nostrae
Božica svemira,
immortala
I sve ljepote svijeta iz
očiju tvojih sjaju.
Ja nisam morao biti Odisej,
kako bih pjesmu sirena
svih mora na svijetu
ovom čuo
Jer tvoju pjesmu čuh
i moje putovanje u trenu
smisao nađe.
I kada u tebi vidim ženu
jedru, raskošnu, čulnu
il' pjesnika što nas uvijek notama
radosti il' tuge vodi
I divu kada vidim,
bljesak, poput vječnosti dug
Primadonu
Ja znam
sve to iz jednog potječe
i ka istom se moru slijeva
iz tvoje, u duše naše
i iz nas ko smijeh djece
k tebi leti.
Radostan, od svega toga,
tada u tebi
samo anđela vidim
što iskreno pjeva,
sa smijehom na licu
i suzom u oku
Kojemu ljubavi,
samo ljubavi puno
treba.
Post je objavljen 22.04.2006. u 23:42 sati.