Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kovrcava007

Marketing

Pripovijest o Narcisu

Santiago je poznavao legendu o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakoga dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No, Oscar Wilde nije završavao svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? – upitahu oreade.
- Oplakujem Narcisa – reče jezero.
- Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastaviše one.
- Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? – upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? – odgovoriše iznenađene oreade.
- Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče.
- Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.
- Lijepe li pripovijesti – reče Santiago.



Šta reći? Mislim da je priča rekla sve sama za sebe. Ono što je nama blizu doživljavamo kao naše i ništa nam nije strano kod tog, ponekad to uzimamo zdravo za gotovo, dok ono što je daleko za nas je lijepo i strano što daje notu žudnje. Tako je Narcis za jezero bio njen, dok su oreade trčale za njim najviše zbog toga što su zavidjele.

Mi ljudi koliko god se trudili neke stvari vidjeti jednostavno ih providimo. Da i ne shvatimo da to nije to. Možda se malo previše trudimo biti ljudi iako to već sami po sebi jesmo.
Tada za vodilju si uzimamo: «Errare humanum est.» I kao to bi nam trebalo sve opravdati. Moje mišljenje je da pravi čovjek bi se trebao truditi da ne podliježe takvim grijesima… al opet na kraju svi smo mi ljudi i takve su nam priče lijepe, a prema onoj ispod o ribicama živimo. I šta opet reći… najbolje ništa.


Postoji priča o dvije ribe koje su se pekle na istoj vatri. Lako je tebi, reče prva. Tebi je lakše, reče druga.
I umrle su na istoj vatri i na istom ognju, svaka sa vlastitim iskustvom, ogromno zavideći jedna drugoj.



!!!! Pero moj, srce moje.... znam ja da mi je blog ok... mislila sam da se ti kužiš u te stvari, ali čini se da ne... dva dana, a dobar si...
!!!! bila sam danas kod zubara... i ne bojim ga se više... samo se vi smijte... da vi znate koje sam ja imala strahove, ali sada je sve ok... mogla bih i doma imati nekoga zubara i ne bi ga se bojala...
!!!! nisam ništa čula o drvenoj, ali ne brni se javim ti ako se šta događa.... i ne moj mi otići s bloga... please...
!!!! a ti Ivančica vidim da me voliš svake prijestupne mi se javiš...
!!!! a sve ostale je ok...
ja ću vama pisati, a vi ćete meni slati komentare i sve super... bye.. kissssss..

Post je objavljen 20.04.2006. u 13:13 sati.