nedostaješ mi da se ponosiš mojim uspjesima...
nedostaješ mi da se smiješ mojim glupostima...
nedostaješ mi da se raduješ mojoj sreći...
nedostaješ mi da se brineš kada kasnim...
nedostaješ mi da me tješiš kada sam tužna...
nedostaješ mi da me hrabriš kada sam nesigurna...
nedostaješ mi da me hvališ u inat svemu...
nedostaješ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu...
nedostaješ mi da mi kažeš kako sam lijepa...
nedostaješ mi da prigovaraš kad ti nešto smeta...
nedostaješ mi da mi pametne savjete djeliš...
nedostaješ mi da se prvi mog rođendana sjetiš...
nedostaješ mi da mi u životu budeš točka svjetla...
nedostaješ mi da me voliš bez ijednog uvjeta...
nedostaješ mi da se ljutiš makar i bez povoda...
a najviše mi nedostaje da me tvoj osmijeh dočeka...
I mjenjat će se ljudi kao i godišnja doba...
u svakome ću tražit bar dio sjaja tvoga...
i znam da ću s vremenom plakat sve manje i tiše...
ali ti ćeš mi nedostajat sve više i više...
i nedostajat ćeš mi još u trenucima raznim...
i tražit ću te uvijek u sobama praznim...
Post je objavljen 19.04.2006. u 18:33 sati.