Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/beerlover

Marketing

Pivo dana! Duvel!

Image Hosted by ImageShack.us
Duvel je belgijski ale, jedan od rijetkih koji su prisutni na našem tržištu, ali me veseli što mogu konstatirati da se svako malo pojavi neko novo pivo u kojem, ako imate dovoljno dubok džep, možete redovito uživati. Drevni mi je predložio da bi bilo dobro napominjati cijene piva, kao jedan od faktora koji bi mogao ukazati na kvalitetu pive. Duvel spada definitivno među skuplja piva. Za dvanaestak kuna, ako me sjećanje ne vara, dobit ćete bočicu od 0,33dcl! Nije puno, postoje i daleko skuplja piva, no bogami nije ni malo. Nije loše pogledati cijenu pive, kao neku smjernicu kvalitete, ali se često događa da naša konzumeristički nastrojena ekonomska branša nabija cijene nekim proizvodima koji to ni iz bliza ne zavređuju! Tako često imate prilike naletjeti na recimo Harp i platiti ga basnoslovnih 25 kn, a to pivo po meni ne vrijedi ni 10. S druge strane jedno Velebitsko ćete u bircu platiti dvanaestak, trinaestak kuna, a za tu «siću» dobit ćete itekako dobro i kvalitetno pivo!

Za početak bi bilo korisno navesti par osnovnih karakteristika ale piva. Ale je drugi veliki razred piva, prvi je lager. Razlika između lagera i ale piva je prvenstveno u načinu fermentacije, lageri su donjefermentativna piva, dok ale piva fermentiraju na površini. Razlog toga su kvasci koji se koriste kod vrenja jednih, odnosno drugih piva. Sljedeća velika razlika jest temperatura vrenja i odstajanja ovih piva. Ale piva su piva koja vriju na višim temperaturama negdje u rasponu od 16 do 20°C. Prilikom odstajanja i dozrijevanja ova piva se pohranjuju na nešto višim temperaturama što im omogućava kraće vrijeme potrebno za finaliziranje tog procesa.

Kod Duvela stvari su više manje jednke, al' opet nešto drugačije. Duvel je pivo koje spada u vrstu belgian golden ale piva. To je jedno od svjetski poznatijih starih pivskih stilova koji se, usprkos činjenici da su to piva gornjeg vrenja, često pije vrlo hladno, čak iz ohlađenih burgundskih čaša (ale piva se izvorno piju mlaka na temperaturama od nekih desetak pa na više stupnjeva, što našoj populaciji pivopija baš ne odgovara). Bojom podsjeća na lager-možda baš ne na tipični lager, al' nek im bude. Recimo ovako, lager kojeg "krasi" ovakva boja je Osječko svjetlo . headbang No, kad je ale u pitanju, boje su zaista širokog spektra, puno većeg, nego kod lagera. To je razlog zašto se njihovim bojama rijetko začudim, jer nemam nekih fiksnih očekivanja. Belgian golden ale piva, olitiga po naški belgijski zlatni ale, prava je harmonija voćne, hmeljne i alkoholne arome (priznajem, prepisao sam to)dead.

Najpoznatija marka te vrste je upravo Duvel. Specifičnost tih piva jest da prolaze kroz trostupanjski proces vrenja (pazi sad ovo!) 5-6 dana pri 16-28°C, tri dana uz sniživanje temperature do 1°C, odležavanje 3-4 tjedna pri 3°C; filtracija, doslađivanje i ponovna inokulacija s kvascem za dozrijevanje i fermentaciju koje se odvija 14 dana u boci pri 22°C i na kraju stabilizacija, 5-6 tjedana, pri 4-5°C!!! Ste sve shvatili? E pa i meni je trebalo par trenutaka. Za prosječnog pivopiju takvi podaci i nisu najbitniji, al' možda se nađe netko nadobudan... smijeh

E, sad kad sam se raspucao sa tehničkim karakteristikama procesa dozrijevanja, sazrijevanja i fermentacije ovog bisera, idemo na nešto konkretnije stvari. Nešto što će vas pretpostavljam više zanimati, a to je naravno objektivna i subjektivna recenzija Duvela proizašla od mojih osjetila. Prva stvar koju će svatko zamjetiti i na koju vas upozoravam jest kruna. Pazite kako točite ovo pivo! S njime nikad dovoljno opreza. Svi smo svjesni koliko treba biti nježan prema ženama, e pa s ovim pivom morate biti još i nježniji. Zapjenit će vam se k'o ludo, ne budete li pazili, a onda ćete se načekati dok vam se pjena ne spusti. Prestrašna kruna koja je istovremeno i strahovito postojana i VELIKA! Boja je limun žuta, baš mi odgovara ovaj opis. Kako su ale piva karakterizirana voćnom aromom, zašto boju ne opisati voćnom usporedbom... Ponosim se sobom. cool

Kod opisa arome jednog alea svatko će osjetiti nešto različito. Njima odgovara zaista širok spektar opisa pa ga je teško na bilo koji način opisati. Puno sam razmišljao o opisima arome ovih piva, nije Duvel jedini, tu su i Leffe i Hoegaarden i Chimey i La Trape, Palm... Čitav niz piva kojima je tako teško opisati aromu, upravo zbog tog teško opisivog voćno aromatiziranog okusa. Nema tu neke tipične hmeljnosti ni sladnosti, već je sve nošeno voćnim okusom. Po tome su ta piva toliko specifična i jedinstvena, zbog toga se mnogima možda i ne će svidjeti, dok će ih drugi zavoljeti. Najbolje je da ih sami kušate pa prosudite o njima. 8,5% alkohola nije malo, ali se jako slabo osjeti u aromi što je veliki plus za ovo pivo. Više puta sam naglasio da ne volim piva kod kojih se alkohol previše osjeća, postoje puno vrednije i kvalitetnije osobine koje jedno pivo može ponuditi, alkohol ne bi trebao biti jedna od njih! Zato je odlična ravnoteža za piva sa visokim postotkom alkohola najbitnija stvar koja ih čini kvalitetnima. Ono što će svatko osjetiti, bez obzira na koje se voće odlučili, jest kiselkasta komponenta arome. Ako se moram odlučiti na neko voće, možda bi to mogao biti ananas, ali to je stvarno nategnuta percepcija!

Posebno se ističe karbonizacija ovog piva. Visoki postotak CO2 mu osigurava šampanjaste osobine, što mi se ne bi sviđalo da je prisutna ma i mrvica CO2 više, ovako je još ok. Nakon prvotnog privikavanja, blago peckanje nepca postaje čak i zabavno. Takvo nešto ne ćete nikada osjetiti kod nijednog lagera!

Pošto smo tradicionalno svi naviknuti na lager, kao prototip piva, neki će se teško pomiriti sa činjenicom da je ovaj stil piva, u najmanju ruku jednako vrijedan k'o i lager. Međusobno su oni toliko različiti da ih je teško uspoređivati. Pitam se ima li ih uopće smisla uspoređivati. Previše je bitnih razlika među njima. Zbog svih tih razlika njihove su karakteristike uvijek dvije nepomirljive krajnosti. Dok kod lagera još možete znati što vas očekuje, kod alea je to nerijetko nemoguća misija. Spektar njihovih mirisa, okusa pa i boja, je toliko širok pa imate osjećaj da je svaki od njih jedinstven na svoj način, sa nekom svojom specijalnom osobinom vrijednom divljenja. U neku ruku to je istina, no nitko ne može tvrditi sa su svi oni jednako dobri. Za takve prosudbe svatko od nas mora steći pregršt vlastitog iskustva ispijanjem različitih alea. Kod nas je to priličan problem, budući je zastupljenost alea na tržištu slaba, bolje rečeno loša pa je nemoguće kušati čak ni jedan jedini od svake podgrupe, a kamoli nekoliko različitih.

Opet dolazim na konstantno prisutan problem, a to je naravno veličina i neizbirljivost konzumenata piva. Zbog svega toga, nekom od uvoznika svima nam voljenog nektara nije u interesu trošiti masu vremena i novaca na pregovore oko uvoženja različitih stilova piva kad ih mi kao pivopije rijetko, ili uopće, ne prepoznajemo kao pijenja vrijedne. Istina, oni su nešto skuplji od domaćih piva, al svejedno isplati se i njih kušati. Možda ih zavolite više od "standardnih" piva.

Jesmo li opet nešto novo naučili? Budite mi lijepi i zdravi i pijte i volite pivo!

Cheers
smokin

Post je objavljen 18.04.2006. u 18:51 sati.