djecak u brasnu
za njega kazu da se rodio u brasnu. jos kao djecak svojim je malim dlanovima mjerio kolicinu brasna i vode, mijesao sastojke, stvarao tijesto. imao je mnogobrojnu obitelj koja je svake godine iznova bujala kao listovi na drvecu, kao valovi na vodi, kao tijesto koje je volio. nekima nije znao niti ime, rekao bi, ovo je moj ujak, ovo je moja najmladja sestra, ovo je moja tjestenina. obitelj je za njega bila kao mijesanje brasna i vode, neprekidno rastuca smjesa koja je potjecala od dvije osnovne stanice, majke i oca. odrastajuci, svoju je zivotnu mudrost lijepio oko jedne stabiljke, uvijek iznova pronalazeci slicnost s tijestom kojim je vladao. no desilo se toga dana da je u njihov mali restoran doplovio odnekud miris proljeca, probio se med redove tijesta, przenog povrca i juhe od kostiju i ostao neko vrijeme, lagano se zibajuci nadomak njegova nosa. to ga je potaklo da spusti netom uvaljano tijesto na drvenu plocu i obrise brasnjave ruke o pregacu. okrenuvsi se trazio je izvor promijene i susreo dva oka boje sljivina cvijeta. s cime da usporedi to sto vidi? kako da objasni postanak tih ociju? mora da na svijetu postoji jos nesto osim brasna i vode, pomislio je crveneci.
Post je objavljen 18.04.2006. u 17:34 sati.