...KAD SAN POSTANE STVARNOST.....

Tonem...sve dublje i dublje...
Tonem...u SAN...
Izlazim iz tame...
Tama više ne postoji...
Ispred mene je samo budućnost, vrtlog života i zvijezdano nebo...
Ulazim u svijet u kojem najbolje pronalazim sama sebe...
Tonem...u SAN...
U tom svijetu uvijek ima mjesta za mene...
U njemu pronalazim osobe koje me razumiju...
U njemu osjećam sigurnost, toplinu i ispunjenost...
Uspijevam pronaći smisao svog života...
Tamo problemi ne postoje...
Postoji samo ljubav, sreća i ON...
ON me shvaća...
A dok je pored mene strah ne postoji...
S njim i najhladnije noći postaju najtoplije...
A zajedno uvijek uspijevamo pronaći put za NAS...
Zajedno uvijek uspijemo...
Svakom sekundom postajemo sve bliži, a na kraju postajemo jedno...
Preživljavamo iz dana u dan, ali da bi preživjeli SNOVI moraju ostati dio mene, dio mog života...
U tom svijetu, u mojim SNOVIMA postoji šansa za mene, šansa da budem sretna i da pronađem ono što me veseli i ispunjava...
Tu šansu u realnom svijetu punom boli, tame, laži i okrutnosti teško je pronaći i upravo zato su SNOVI nešto za što živim...
Oni su svijet u kojem mogu biti ono što jesam...
A upravo to i tražim...
Želim biti ono što jesam...
Želim živjeti tamo gdje želje postaju stvarnost bar na tren...
Tamo gdje JA i ON postajemo MI...
Tamo gdje ne postoji tama i bol...
Tamo gdje postoji ljubav....
Tamo gdje postoji sreća i sloboda...
Ja znam da ne mogu stalno živjeti u tom svijetu, ali ipak ne odustajem od mojih SNOVA jer oni mogu biti bar jedan mali dio mene i mog života...
Mogu doprinijeti mojoj sreći...
Kroz njih spoznajem pravu sebe, onakvu kakva doista jesam, spoznajem moje želje...
I upravo mi to pomaže da realni svijet pokušam pretvoriti u svijet koji će se temeljiti na mojim SNOVIMA, da pokušam ostvariti svoje želje i da ti SNOVI na kraju ipak postanu stvarnost...