Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kissich

Marketing

jebeno zašto meni...

nakon svega čovjek bi pomislio da i ja mogu biti sretna....
nakon što sam 2 godine bila zaljubljena u budalu mislila sam da zaslužujem barem to.... barem mrvicu sreće!
Ali ne... zašto bi to bilo moguće..
napokon nađem nekoga ko me ne podsjeća na njega....
napokon nađem nekoga tko nije totalni gad....
napokon nađem nekoga tko me može nasmijati do suza...
napokon nađem nekoga s kim se mogu zamisliti...
i sjebem sve u minuti...
čudno je kako samo jedna jebena riječ može sve sjebati....
i čudno je kako baš ja uvijek pronađem baš tu riječ...


ne razumijem kako mogu sve zajebati...
kako???
to je neki talent ili šta...


Godinu dana pišem postove o jednom te istom... o ivici....
godinu dana pišem jedno te isto... da ga volim....
i nakon godinu dana pišem kako ga više ne volim.... pišem kako mi uopće nije stalo do njega....
jer stvarno nije.... stalo mi je do nekog drugog, do nekog koga sam upravo izgubila....
baš sam glupa.... najveće glupača na svijetu....


s tobom počinila bih grijeh, i kad plačem tjeraš me na smijeh... i mogla bih tako živjeti zauvijek, tebe je lako voljeti onom ko želi, uvijek kraj sebe imati, to me veseli, i onda kad je po tvom za tebe živim dušom svom... i ništa loše ne vidim u tom.... prelijepo da bi trajalo po nekad pomislim... pa te zagrlim, pa te poljubim, i neću žaliti pa makar me i boljelo, jer sve u meni s tobom je oživjelo....


ajme kako sam glupa... i sada nakon svega ne vjerujem da sam sve uprskala, zbog jebene gluposti... prvi put u životu imala sam mu toliko toga reći, toliko toga sam željela da zna, ali nisam mogla.....


I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost
ti imas buducnost
snovi su izmedju
i bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo
sve je ovo moglo
da prodje i bez nas


ja nikada nikome nisam ništa prešutila, nikada nikome.... danas jednostavno nisam mogla ni glasa pustiti.... on je govorio... a ja sam samo mogla reći....žao mi je.... samo to.... jer sam samo željela
drugu šansu... otišla sam i prešutila sve što sam imala za reći... samo sam mu rekla: žao mi je što
sam ti ušla u život... I ŠTO SI ME IKAD UPOZNAO... i otišla... mada sam htjela ostati... ali onda bi
vidio te jebeno proklete suze... a ne smije ih vidjeti... i neće nikada znati sa plačem zbog njega...
koliko god da boli neće znati da plačem... neće znati da mi je stalo... bolje je ovako... neka misli da sam hladnokrvna kučka kojoj se jebe za čitav svijet... bolje je neka to misli... i neka misli što hoće...
jer to i jesam hladnokrvna kučka... za njega i za čitav svijet....tako je najbolje





Post je objavljen 16.04.2006. u 00:12 sati.