Marketing
Razapinjanje
Ostalo je još 45 minuta do Uskrsa, sada kada sam počela pisati.
Kad završim s postom, buduči da mi se komp ruši svakih
petnaest minuta, najvjerovatnije će već biti Uskrs.
Zato prije svega želim svima onima koji slave zaželjeti
Sretan Uskrs.
Nisam dugo bila depresivna i pisala išta negativno ali sada se
osječam jako loše i imam potrebu to napisati. Trenutno ne postoji
nitko u blizini s kim bi mogla razgovarati o tome kako se ja
osječam. Ne želim zamarati nikoga sa svojim problemima. Znam,
ovako zamaram Vas, ali vi imate opciju, čitati ili ne čitati. Ono što
me boli najviše od svega je što osoba koju volim neizmjerno puno
prolazi kroz jako teške trenutke u svom životu. Najgore od svega
je to što mu ja ničim što kažem ili napravim ne mogu pomoći, ne
mogu mu čak ni olakšati. Svatko tko se našao u sličnoj situaciji
zna kako je kada netko koga volite pati a vi ste vezanih ruku.
Možda sam ja samo previše osjetljiva pa sve to primam jako
emotivno, ali takva sam, i koliko god pokušala promjeniti to, ne
ide mi. On isto tako nije naviko djeliti probleme i pustiti da itko
vidi njegovu bol, tako da i kada probam biti uz njega maksimalno,
imam osjećaj da se on zbog toga osjeća još gore, jer onda se
povlači i bježi i govori da je dobro. Znam da je “dobro” ali u drugu
ruku opet znam koliko nije “dobro”. Prije dva Uskrsa sam bila
najsretnija osoba na ovome svijetu. Nikada nisam vjerovala da se
tako mogu osjećati. Bila sam daleko odavdje sa jedinom osobom s
kojom sam htjela biti i s osobom kojoj sam ja bila sve što je želio i
bilo mi je savršeno. Danas se osjećam pretužno i usamljeno. Fali mi
jedan dio mene koji ne znam kako vratiti. Više stvari mi se poklopilo
u tom jednom danu koji se zove Uskrs a za koje bi voljela da nisu
takve. Neću o tom pisati. Kod mene doma je teški raspašoj, ali tako
je pred svaki veliki događaj ili praznik. Sve mora biti na svom mjestu,
tip-top pospremljeno, skuhano, napravljeno… Več 5 dana rintam ko
konj kako moja mama ne bi ludila i kako bi tu pred prazničku paranoju
smanjila bar malo, ali ne ide mi ni to. Svađa i nervoza su neizbježne,
a ja nemam niti jedan sigurni kutak u koji se mogu sakriti i izbječi
sve to. To je moja obitelj i volim ih jako ali neke stvari ne mogu
podnijeti. Zar nije važnije da imamo neki duhovni mir i ljubav a ne da
je kuća pospremljena. Ušla sam u tenisicama do pola hodnika i to je
uspjelo izazvati toliku pobunu kao da sam ubila nekoga. Stari je
vrištao na mene ( vidno iznerviran zbog tko zna čega drugoga ),
kako sam bezosječajna i kako mi puca nešto što se stara ubija
rintajuči, i zašto bar za Uskrs ne može sve biti čisto, bar jedan dan
i još svašta što uopće ne mogu prepričati jer mi se mozak isključio
negdje poslije druge rečenice. Dovoljno je bilo da kažem pa zar je to
smisao Uskrsa, i ako je, onda ja nemam zašto slaviti Uskrs – pa da
krene razbijanje i još veča dreka u koju su se odmah uplela i ostala
dva člana ove obitelji. I eto tako ja sjedim za svojim novim LCD
monitorom i zdrkanim kompjuterom i ovo pišem več sat vremena jer
sam morala 3 puta do sada ponovno paliti komp jer se ugasio
( a i još ću par puta ), i razmišljam si čemu sve to ?!
Čemu bezbrojne maske i licemjerje. Pred kim mi to glumimo dobre
ljude i vjernike. Za koga sam ja ribala ta silna vrata i ormare ???
Za Uskrs, za Isusa ??? Čemu izreka sretan Uskrs, kad to nije ono
što osječam u svojoj duši. Možda vam zvučim nerazumno i glupo.
Ali ja imam vjere. Voljela bi da ljudi koje znam imaju upola onoliko
vjere koliko ja imam. Mislim da bi bili bolji. Ali ne, ja nisam dovoljno
dobra. Zašto ??? Jer ne idem u crkvu. Jer se ne molim svečeniku i
kamenu i križu. Jer nemam propisanu pozu i mjesto dok molim.
Jer je moj hram krevet u kojem spavam ( u kojem se pomolim i
zahvalim Bogu za ono što imam ). Ja zbog toga nisam normalna i
nisam dovoljno dobra i nisam “pravi” vjernik. Zbog toga moram
slušati kako ja bogohulim jer sam rekla njima da ne znaju šta je
Uskrs. Boli me sve to jako, jako. Znam da nema baš smisla sve ovo
što sam napisala, i da je nepovezano i zbrkano, ali kao što rekoh
morala sam. Jer znam da neče čitati svatko a ja ću sa srca skinuti
bar mali kamenčić. Jučer sam gledala Pasiju. Prebrutalno !!!
Nisam imala osjećaj žaljenja. Imala sam osjećaj gađenja. Prema ljudima,
prema masi koja je spremna bez obzira na sve razapeti nekoga samo
zato što ne razumiju ono o čemu priča i ne slaže se s tim, i ne samo to,
nego se i naslađuju nad tim. Nije to samo slučaj kod Isusa.
Gledala sam to nažalost puno puta i u svom životu, samo što
razapinjanje nije bilo sa klinovima i na križ. U svakom drugom
slučaju je bilo razapinjanje. Najlakše je ubiti ono što ne razumiješ i
pobjeći od toga. I da, najlakše je oprati svoje ruke i prebaciti svu
odgovornost i krivicu na drugoga. Najčešće baš na onu osobu koja
je uvijek najbliža i koja je uvijek uz tebe.
I još jednom “Sretan Uskrs”.
Od srca Vam svima želim da stvarno to i je !!!
Post je objavljen 15.04.2006. u 23:10 sati.