Mt 8,5-13
«Kad biste imali vjere kao zrno gorušičino premještali biste bregove!» Vjera, tako divna stvarnost, a tako zagonetna. Vjerom čovjek ništa ne izmišlja, ne fantazira. Vjerom otkriva puninu stvarnosti. Vjera je ulaz u život. Molit ću da tako vjerujem da ostvarim sve ono što Bog od mene očekuje.
Gledam događaj, slušam razgovor. Oko Isusa je mnogo ljudi, znatiželjnika i namjernika. No malo ih je koji vjeruju. Ovdje je bio, čini se, samo jedan, i to stranac, i to omraženi rimski vojnik, časnik. No događaj pokazuje kako u tim vojničkim grudima kuca toplo, nježno, majčinsko srce. Čudna povezanost tvrdoće i nježnosti, krutosti i blagosti, poganstva i najdublje vjere. Čovjek je zagonetno biće i nikada nećemo prodrijeti u njegovu nutrinu. Mi vidimo samo vanjštinu, po njoj sudimo, a ona može prevariti.
Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." Kafarnaum! Nije li Isus rekao: «Jao tebi Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti. Do u podzemlje ćeš se strovaliti!» Zašto? Zbog nevjere. U njemu je Isus puno propovijedao, mnoga čudesa učinio, a on je ostao tvrd. I eto, baš u tom gradu predivna čuda: jedan rimski vojnik čuo za Isusa, prikupljao informacije, pratio ga u mislima, povjerovao je da je Božji poslanik. Uto mu se dogodi nesreća. Sluga koga je poštivao i volio, obolio. Teško, neizlječivo. Teško mu je dok gleda svoga slugu u mukama, a onda mu dođe nadahnuće: Isus iz Nazareta, Prorok, čudotvorac, Božji poslanik! Spremi se i krene k njemu. S pouzdanjem iznosi svoju molbu. Čovjek na visokom položaju, a toliko humanosti prema sluzi. Rekli bismo: zaslužio je da ga Isus usliša. Ali satnik ne razmišlja tako. On se pouzdaje samo u Isusovu dobrotu i ljubav. I kad sluša Isusa kako govori da će odmah krenuti k njemu i izliječiti mu slugu, satnik je zatečen. Iskreno ponizan pita se: Tko sam ja da ovaj veliki čovjek dolazi k meni?
«Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.» Nije ni slutio da će njegove riječi tisućljećima odzvanjati i u srcima bezbrojnih vjernika i u hramovima i crkvama svi kršćana. Koliko puta sam izgovorio te riječi sam ili s drugima: «Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja!» Jesam li imao raspoloženje duboke vjere i iskrene poniznosti poput ovog vojnika? Petar je u trenutku poniznosti govorio: «Idi od mene, grešan sam čovjek, Gospodine!» Satnik govori u istom duhu. Uistinu veliki ljudi imaju skromno mišljenje o sebi.
«Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." Satnik izražava vjeru u Isusa kao Boga, Gospodara života i smrti, zdravlja i bolesti. Govori: ako ja mali čovjek imam pod sobom vojnike, zapovijedam im i oni me slušaju, koliko više se bolest mora pokoravati Isusu koji je apsolutni Gospodar svega.
«Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.» Isus govori gorku istinu onima koji su bili uvjereni da su najbolji vjernici, da su miljenici Božji. Jesam li uvjeren da danas ima dobrih vjernika među onima koje ja ne smatram vjernicima, i da im Bog čini velike stvari. Kod Boga nema privilegiranih osoba, staleža, naroda, rasa. Njemu je najvažnija osobna prava vjera.
«A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." Isus ide do kraja. Tko nema vjere u srcu - bez obzira na vjerske običaje, vjersku formalnost, nabrajanje dugih molitava koje su prazne kao što su prazna srca koja ih izgovaraju - nema mu pristupa u Kraljevstvo Božje, u Božji svijet.
«I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.» Bih li ja bio zadovoljan da mi Isus sada kaže: «Neka ti bude kako si vjerovao!»
Zavapit ću iz dubine svoga srca: «Isuse, vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!»
Post je objavljen 19.04.2006. u 00:23 sati.