Iv 2,13-21
U hramu na posebni je način Jahve-Bog bio prisutan. Njemu su svake godine dolazili članovi Izabranog naroda i susretali se s njim u prošnjama, u slavljenju Boga, u prinošenju Bogu sebe i onoga što im je Bog dao. Hram je bio mjesto susreta Boga i člana Izabranog naroda. Nakon što je Isus učio da će doći vrijeme kada će se pravi klanjaoci klanjati Bogu u duhu i istini (Iv 4,23-24); i nakon što je ustanovljenjem Euharistije i svojom kalvarijskom Žrtvom uspostavio Novi i vječni savez s Bogom, hram je izgubio svoje značenje. («I gle zastor se hramski razdrije odozgor do dolje, na dvoje» Mt 27, 51).
Hram je slika našeg srca, jer naše je srce hram Božji. Bog najradije boravi u ljudskom srcu. Isus je došao očistiti, posvetiti i spasiti ljudsko srce. On želi da ga mi štujemo ne samo riječima, nego srcem.
Gledam očima događaj, slušam riječi, pratim mišlju što se zbiva i prepoznajem poruku Isusovu upućenu meni sada u ovoj vježbi.
«Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.» Prodavači stoke i mjenjači novca bili su korisni hodočasnicima u hram. U hramskom se predvorju moglo nabaviti sve što je potrebno za žrtvu. Ono što je Isusa naljutilo i ono zbog čega je djelotvorno pokazao svoju ljutnju jest zloporaba hrama. Smisao hrama bio je susret s Bogom, molitva, predanje i žrtvovanje Bogu. No u praksi ova trgovina je čuvarima hrama postala važnija. Na taj način oni su namicali novac potreban za uzdržavanje hrama - i za sebe. Obistinilo se ono što je srž Isusove evanđeoske nauke: «Ne možete služiti Bogu i bogatstvu». Ovdje je bogaćenje, novac postao važniji od pobožnosti, molitve, susreta s Bogom. Narod kaže: «Gdje je Bog sagradio svoju crkvu, tamo je sotona podigao svoju kapelu». Sklonost da čovjek izvlači iz svega korist za sebe nema granica. I djelo milosrđa može biti izraz sebičnosti, i molitva može biti sredstvo stjecanja, i pokora može biti vrtnja oko sebe. (Mt 6,1,5,16) U ljudskom srcu odvija se stalna borba između Boga i bogatstva. I u mom srcu stalna je borba između ljubavi i sebičnosti.
«I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."
Prisutan sam tom događaju. Prilazim Isusu i hrabro ga molim da i u hramu moga srca napravi red. Ako treba i bičem. Ako Boga stavim na prvo mjesto onda će u mom srcu biti sve na svom mjestu. Ako Bog nije na prvom mjestu onda je svugdje nered. Duhovne vježbe se obavljaju «da čovjek uredi svoj život ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bilo neuredno« (DV 21). Moja ljubav prema Bogu često je premalena da bi me poticala da sam napravim red. Moja ljubav prema stvorenjima često je, prevelika da bih ih sam izbacio iz srca, da bih se oslobodio navezanosti na njih. Zato je potrebno upotrijebiti silu svladavati se, činiti pokoru. «Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti ga osvajaju».
Židovi ga upitaju: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Isus je Bog. Čuvari hrama traže potvrdu od Isusa da može tako postupati. Kao dokaz vlasti nad hramom i hramskim čuvarima Isus govori o moći kojom će ubijen i pokopan uskrsnuti. Isus je kao Bog gospodar moga hrama, moga srca. On može učiniti ono što ja ne mogu, zašto nemam snage. On može u mom srcu sve težnje okrenuti prema Bogu, Boga staviti na prvo mjesto. Prisjetit ću se iskustva kako je to Isus do sada činio, posebno u ovim duhovnim vježbama. Molit ću ga da bdije nad mojim hramom, da zahvati i ona osjetljiva područja u koja se ja bojim ući. Molit ću ga da spremno prihvatim i bolne zahvate.
Post je objavljen 08.04.2006. u 10:19 sati.