Kada sam predložio zaštitu odn. protekcionizam od uvoza iz država gdje ne postoje radnička prava, proglasili su me socijalistom i komunistom. Pozvali su se na pravo siromašnih ljudi iz trećeg svijete da danas rade u neljudskim uvjetima, kako bi im sutra bilo bolje. Jer navodno plaće će im porasti po zakonu ponude&potražnje, tj. dok dođe do nestašice radne snage radnička prava i plače bi trebale same po sebi rasti. Čak i da su hard-kapitalisti u pravu, pitam ih koliko dugo oni onda očekuju taj "prijelazni" period da još potraje. To traje već 15 godina, taj sustav u kojem se Europljani sve više bave samo preprodajom onoga što su Azijski robovi proizvodili u nehumanim uvjetima. Dali oni očekuju da će to trajati još 10, 20 ili 100godina?
A onda sam im pokazao izvještaje koji su u direktnoj kontradikciji sa njihovim tvrdnjama. Razne izvještaje u kojima se vidi da se stopa nezaposlenosti u urbanoj Kini već godinama drži na solidno niskih 4%. Unatoč toj niskoj stopi, uvjeti rada tvorničkih radnika stagniraju ili čak padaju.
The petition asserts repeatedly that, despite rising productivity, wages in Chinese manufacturing are stagnant or even falling. For example, it asserts: "The wages of China's factory workers have stagnated in the last decade" (Petition, p. 4), "The real earnings of this sub-caste [of factory workers] have remained static or fallen throughout the unprecedented boom in capital investment" (Petition p. 13), and " . . . the wages of factory workers have remained flat or fallen in the last decade, even as productivity has risen.
(http://www.iie.com/publications/papers/paper.cfm?ResearchID=201)
Nemojte me krivo shvatit. Nemam ja ništa protiv Kineza. Ali imam puno toga protiv nelojalne konkurencije. Ako je netko prisiljen raditi 14 sati dnevno, onda se ti ne možeš s njim natjecati radeći 8 sati, kad-tad ćeš i ti morati prijeći na 14satno radno vrijeme. A tko će profitirati od tog dodatnog rada? Pa uglavnom će to biti vlasnici krupnog kapitala.
Jer vidite, hard-kapitalizam dosta nalikuje na životinjski svijet, gdje jake životnije dominiraju, a slabe životnije kupe ostatke. Jedina razlika između životnija i ljudi je u tome što će jaka životinja znati kada je dosta (kada je sita). Ljudska pohlepa nasuprot tome zna biti bezgranična. I to je razlog zašto trebamo radnička prava kojima se postavljaju pravila igre. "natječimo se u bilo kojem aspektu poslovanja i biznisa, ali nemojmo se natjecati sa dostojanstvom radnika"
Potreban nam je realističan sustav, nešto slično onome što je europska velesila Njemačkoj imala prije 20ak godina.