Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/verona

Marketing

uz Isusa

I. POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: 'Evo čovjeka!' I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: 'Raspni, raspni!'” (Iv 19,5–6).
Tim riječima Isus je krenuo prema smrti. Njegov životni put postao je Križni put. Isusova sudbina postaje znak svih ljudskih i nadljudskih trpljenja.
II. POSTAJA – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Evo drvo križa”... ”Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga” (Mk 8,34–35).
Od rođenja do smrti naš život je hodočašće. Čovjek je hodočasnik, tražitelj smisla. Pitamo se koji je znak našega smisla i kojim znakom upućujemo svoju djecu u smisao života.
III. POSTAJA – ISUS PRVI PUT PADA POD KRIŽEM
”Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju” (Iz 53,6).
Put i pad. Teško je otkriti smisao pada. On postaje znak, ali znak nade i znak traženja na putu. Kad se izgubi nada, izgubi se i put.
IV. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU
Anđeo joj reče: ”Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega...; Nato Marija reče: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (usp. Lk 1,30–33.38)
Život je najveći milosni dar a milost je život. Milost je otkriti smisao smrti. Marija je pri ovom susretu rekla: Evo službenice Gospodnje. U Isusovoj smrti otkrila je smisao smrti – za druge.
V. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
”Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan” (Mt 10,38); ”I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ” (Mk 15,21).
Na putu smo jači kad smo s drugima. Pravi je blagoslov imati nekoga tko je s tobom kad na putu svog života moraš nositi križ.
VI. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
”Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40).
Veronika je poslušala srce i zadobila milost. Obrisala je Kristovo lice a primila njegov lik u svoje srce. Rubac koji briše ljage i znoj s lica bližnjih je rubac koji ima Kristovo lice na sebi. Rubac trajan kao što je trajna slika majke u djeci.
VII. POSTAJA – ISUS DRUGI PUT PADA POD KRIŽEM
”A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir” (Ps 22,7); ”On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo” (1 Pt 2,24).
Evanđelje križa propovijeda se 2000 godina, ali 2000 godina Krist pada pod Križem čovječanstva. Ne možemo se nadati novom čovječanstvu ako ne preuzmemo na sebe i njegove padove i ako mu ne budemo pomagali da ustaje. I tako sve do kraja puta.
VIII. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
”Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: '... plačite nad sobom i nad djecom svojom'” (Lk 23,27–28).
Isus nije ravnodušan prema sućuti koju mu iskazuju. On je cijeni. No on ne sažaljeva sebe. I dok pati vidi druge i želi im pomoći.
IX. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
”... ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,8).
Isus ponovno pada pod križem, napušten i osamljen. Na zemlji prostrt, na smrt umoran. Ali vjeran svom poslanju. U svom ustajanju podiže i one koji su najdublje pali.
X. POSTAJA – ISUSA SVLAČE
”... sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me” (Ps 22,18).
Krista poniženje nije moglo uništiti, jer je držao do dostojanstva svoje osobe. Otajstvo ovoga čina ruši svaki tabu o nedostojnosti ljudskoga tijela. Isus može povratiti dostojantvo svima koji su sagriješili protiv svoga tijela kao i onima čije su dostojanstvo drugi pogazili.
XI. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
”Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge” (Ps 22,17).
Ljubav se ne plaši ni trpljenja ni smrti. Ona može biti razapeta ali ne može biti uništena. Razapeta ljubav oduzela je grijehe svijeta... Uništila smrt zasvagda.
XII. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU
”Eli, Eli lema sabahtani... Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?” (Mt 27,46).
”Dovršeno je” (Iv 18,30).

U tim riječima smrt se združila sa životom. Smrt je donijela mir. Strah od smrti je više strah od patnje. Otkad je Krist za nas umro smrt je nada života i istina življenja. Smrću ne nestajemo nego započinjemo vječni život.
XIII. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne traži svoje, ne pamti zlo; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Ljubav je najveća... (usp. 1 Kor 13,4–8.13)
Mrtvo tijelo sina na rukama majke. Nije mu mogla pomoći dok je trpio i umirao, ali mu sada iskazuje ljubav i očituje vjeru u njegovu pobjedu. To je evanđelje boli, boli pretvorene u ljubav koja ne prestaje.
XIV. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB
”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25–26).
Isusova smrt je smrt smrti. Ona je završetak prolaznoga i početak vječnoga života. Smrt je odlazak tijela u prah zaborava koje će jednoga dana biti uskrišeno u raskoši punog dostojanstva



Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupačić




Želim svima blagoslovljen Uskrs, pun nade i radosti!



Post je objavljen 14.04.2006. u 09:10 sati.