U sinoćnjoj emisiji „Otvoreno“, govorilo se o Tvornici Duhana Zagreb (TDZ). S jedne strane bili su predstavnici radnika TDZ-a koji ne dozvoljavaju gašenje proizvodnje i osporavaju kupovinu TDZ-a od strane Tvornice Duhana Rovinj (TDR). S druge strane smo imali predstavnike TDR-a i Hrvatske Udruge Poslodavaca (HUP).
Bilo je zanimljivo… ma šta zanimljivo, sramotno gledati kako se HUP zalagao za provođenje formalnih odluka o kupoprodaji, o formalnim pravima „novog vlasnika“ iako vlasništvo nad TDZ-om uopće nije jasno jer je prodaja prošla pod sumnjivim okolnostima, uz nevažeće odluke skupštine dioničara, nepotpunu procjenu ukupne vrijednosti TDZ-a, itd… uglavnom jedna klasična hrvatska priča „tko je jamio, jamio je“. No ovog puta radnici su se pobunili i ne daju da ih se pljačka.
Uglavnom, predstavnik HUP-a cijelo vrijeme je tupio o nepovredivosti vlasništva ignorirajući upitnost tog istog vlasništva i pri tome se pozivajući na zakone ove države kojih se držao kao što se crkva nastoji držat biblije. Ono što je jako zasmetalo pri takvom stavu je da taj isti HUP blokira provođenje zakona o ambalažnom otpadu.
Dakle kad su u pitanju prava poslodavaca na štetu radnika i građana ove zemlje tada se HUP poziva na pravnu državu, no kad ta ista pravna država opali po tim istim poslodavcima nastojeći nešto napravit po pitanju ekologije, tada HUP odbija zakone te iste države.
Post je objavljen 13.04.2006. u 10:09 sati.