..skretanje desno značilo je jednu sasvim novu pustolovinu.nešto što niti najperverzniji um nebi mogao zamisliti u bespućima svojih moždanih putova.situaciju u koju ni planirano nebi mogao upasti niti jedan intelektualni oblik života.na svu sreću, ovce su ipak bile eliminirane.vožnja koja bi se lagano mogla mjeriti sa švabski orijetiranim serijama fenomenalnih scenarija i efekata poput cobre11:))
kolonska vožnja uz uske ceste bila je monotona i zavojita. svaka je ekipa u autu vjerojatno nalazila razne načine za zabavu i tako kratila vrijeme. bilo je to obvezatno zatišje pred buru.
jedno od onih pravih, primorskih. jedno od onih kada se sve smiri, utihne..a onda..crno nebo..lagani vjetar koji sa svakom sekundom postaje sve jači..špicasti (ne, nisu to špičoke) valovi koji barkama onemogućavaju da se normalnom vožnjom vrate u luku, nego ih prisiljavaju da cik-cak manevrom bore se s more (rima:))..vrijedne mame skupljaju rubljes terasa da se ne smoči..stari noneki se teškim korakom udaljavaju s mjesta okupljanja na purpureli..štanderska ekipa obara rekorde i pronalazi nove tehnike brzinskog spremanja štanda na 100m..a luda se ekipa kod visećeg tereta i dalje kupa..e..takvo zatišje!
i tako..dok sam se ja bavio detaljinističkim (ovo sam sad izmislio:) opisom, i falilo je samo da opisujem oblike kristala soli koji lete s vrha tih valova (poznati kao morska prašina), ekipa je stigla do raskršća.
a na raskršu.sve se poklapa:pjesma-"Right about know...", pista za uzlet, i hrabrost za petu.Reakcija: "Vidi malog!"
Cesta poznata kao đžep upoznat đžepnim biljarom.svaki kutak, svaka travka, svaki zavoj, svaka varka, svaki nagib, svaki kamen, svaki pregib, svaki...amen!
I bijaše tako! Pamtno, sigurno, brzo. U kasnim, ili ranim satima - ovisno jeli vam čaša poluprazna ili polupuna.
pokušaj odvajanja.bijega."Ima ih, nema ih, ima ih, nema ih, ima ih, nema ih"..odjednom...tišina..šljunak..proklizavanje...narančasti branik bio je sve bliže...tišina...narančasti branik bio je sve dalje.."ima ih, nema ih, ima ih, nema ih"..nastavak priče..i vožnje..
Nakon oborenog rekorda uslijedio je parking i opojni miris kočnica.miris sigurnosti.
i neobavezno zaneseno pričanje kakvo često možete čuti kod osnovnoškolaca nakon gledanja Power Rangersa ili nekog od filmova iz branše onog baletana ili pak guvernera.dakle, "i onda ovo i onda ja ono i ovo i onda...." i sad sve to pomiješajte s zanosom i uživljenjem i dobit ćete jelo od kojeg se teško ohladiti.i koje se teško hladi.
kroz uspavano malo mjestašće, nazvano i hrvatski {sant trope], uputili smo se do plaže s najtoplijim morem na otoku.smijeh i dobra volja cijepala je atome zraka.bilo je odlično.bili smo potpuno napunjeni voljom za time-of-our-life, te ego-na-tripani dobrom vožnjom.
na plaži smo se malo zafrkavali.s plaže smo gađali koš.i odjednom.kamen leti kroz zrak, preko koša, i ravno na šator iza koša.frkaaaaaa.strka.počeli smo bježati glavom bez obzira.
Najkomičniji trenutak:
"Pa daj bježi!!!Bježi tako da mogu ja bježat!!Nemogu curu ostavit zadnju!!!!"
Razdvojili smo se i pobjegli brže nego što bi to eventualno mogao zabilježiti foto-finiš. I onda smo se našli na vrhu. Umirali smo od smijeha.:)) loodnica. pa što se još može dogoditi..
može..vjerujte mi..
najbolje tek slijedi..
p.s. to sam sada mislio napisat ali bi bilo predugo i onda nitko nebi sve pročitao..
Post je objavljen 11.04.2006. u 00:25 sati.