Negdje sam pročitala da djeca u ranom djetinjstvu imaju još neka sjećanja na prošli život koja se najčešće javljaju kroz snove...ne bih znala jel to točno...ne sjećam se da li sam se ja u tom razdoblju ičega sjećala...ali sjećam se,dok sam bila mala,da sam usnula jedan vrlo čudan san...i danas ga vrlo jasno pamtim...imam još uvijek u glavi tu istu sliku koju sam sanjala...to je jedan od najčudnijih snova koje sam ikada usnula,a sanjala sam svakakve stvari...da ne spominjem da su mi snovi ponekad crno-bijeli ili nijemi (ako znate značenje takvih snova,molim,pojasnite)... dakle,u snu je pozadina bila sva bijela i svijetla...ja sam stajala tamo u nekom kutku, a usred te svijetle pozadine se pojavio Isus (!!!),onakav kakvim sam ga oduvijek zamišljala i viđala po vjerskim štivima...u dugoj bijeloj haljini,duge smeđe kose i s bradom...pružao mi je ruku i govorio mi da dođem,ali ja nisam htjela...i odonda se uvijek pitam što bi bilo da sam pristala...bih li umrla?Je li to neka vrsta sjećanja,poruke ili šta?Štogod bilo,spooky...
Kao što ste to dosad i vjerojatno zaključili,vjerujem u reinkarnaciju,iako se Katolička crkva tome protivi,a ja sam katolkinja...ali ne vjerujem u one gluposti da si u prošlom životu možda bio biljka,riba,kamen ili slično...vjerujem da smo u svakom životu bili ljudsko biće,muško ili žensko...na jednoj web-stranici su mi rekli prema datumu rođenja kad sam,gdje i kako živjela...moram reći da i nisam bila zadovoljna onime što sam pročitala iako me to dobro nasmijalo...naime,rekli su da sam živjela u 19.st. na Islandu,da sam bila žensko,da sam prodavala ribu,ali sam bila sirotinja jer sam svaku ribu zapila (?! - da,da,smijte se,smijte...),zbog čega nikada nisam ni imala djece...ali sam imala muža...nije pisalo kako sam umrla,ali koliko me pamćenje služi,umrla sam u 50-ima ili 60-ima godinama svog života...ali ono zbog čega mislim da to nije istinito je činjenica da bi onda svim ljudima koji su rođeni na isti datum ispalo isto...pazite ovo,npr.jedan moj frend je rođen 13.-og svibnja,a ja 11.-og i ispada nam isto...ko i jednim mojim frendicama kojima su datumi udaljeni (4.,19.,isti mjesec)... ali bilo je nekih pomalo zastrašujućih zanimljivosti...npr. u prošlom životu se moja baka kao utopila...u ovom se boji vode i zato nikada nije naučila plivati...djed je bio poginuo kad ga je konj odgurnuo ili tak neš...u ovom životu ne voli konje...scary,ha?
Pročitala sam isto negdje da kad čovjek umre,reinkarnira se opet za sto godina,a ako se ubije,onda odmah...u to ne vjerujem...ne vjerujem da postoji tako određeno vrijme za reinkarnaciju...mislim da mogu u međuvremenu proći stoljeća,godine,itd. ... onda bi se svi mogli smjesta poubijati da se opet rode (da vam nije slučajno palo na pamet...) ...
Vjerujem i da paralelno s nama postoji svijet nevidljivih bića koja i ne vidimo i oni svakodnevno žive oko nas...tako nevidljivi...nepoznati...u šta ja sve vjerujem...=)
A vi?Vjerujete li i vi u to?
Post je objavljen 10.04.2006. u 20:19 sati.