Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/slavonka5

Marketing

Petrarca: Kanconijer

Ponešto o piscu:
Francesco Petrarca (1304-1374) bio je veliki talijanski pjesnik i humorist. Velik dio života proveo je u Avignonu gdje je upoznao provansalsku trubadursku liriku i prvi put ugledao Lauru. Njoj u čast napisao je Kanconjera, zbirku pjesama koja se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Petrarkin utjecaj na književnost bio je tolik da je ostavio trag još za pjesnikova života , da bi se poslije razvio u petrarkizam, koji je u 15. i 16. stoljeću preplavio Europu.

Struktura:

Zbiraka od 366 pjesama podjeljena je na dio za Laurinog života, te poslije Laurine smrti. Oba dijela su pisana talijanskim jezikom.
Izbor:
Za Laurina života
XI
Lassare il velo o per sole o per ombra
Nosite, gospo tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad žudnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.

Dok slatke misli u sebi sam krio,
što željama su slomile mi pamet,
lice već vi|ah samilošću sjati;
al kad vas Amor upozori na me,

Kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
[to vrh sveg od vas žu|ah sad mi krati

taj veo tako kleti,
što, na smrt moju, i zimi i ljeti
očiju divnih krije svjetlost jasnu.

Pjesnik uvi|a da ga njegova voljena ne voli, te njezino odbijamje metaforom pretvara u koprenu.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - rima ne postoji
3. kitica - abb
4. kitica - aab
Od stilskih sredstava se pojavljuje metafora.
Tema je neuzvraćena ljubav.

XXXI

Questa anima gentil che si disparte

Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna čast joj dana,
u najdičnijem bit će dijelu neba.

Izme|u Marsa stane li i treće
svjetlosti, Sunce pasti će u sjenu,
jer da bi mogle gledat lijepost njenu,
blažene duše njoj hrlit sve će.

Pod četvrtim li svodom bude stala,
tri ostale će manje lijepe biti,
a samo njoj će pripast čast i hvala;

u petom krugu neće boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti.

Pjesnik zamišlja odlazak Laure na nebo te ju idealizira, poništavajući njome sve ostalo uključujući i najvišeg boga - boga Jupitera.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Od stilskih sredstava se pojavljuje gradacija.
Tema je zamišljeni odlazak Laure na nebo i njezino uspinjanje k nebo.

XXXII

Quanto piu m’avvicino al giorno extremo

Kako se bliže moji zadnji časi,
a život ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i lažna nada pomalo se gasi.

Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni ćemo biti:

s njim će sve nade prestati da žive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši;

te ćemo spoznat da često i drugog
privlače stvari lažljive i krive;
uzalud da su uzdisaji naši.

Pjesnik shvaća da će Laura umrijeti, te jadikuje nad ne ispunjavanju svojih nada.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - abc
4. kitica - abc
Tema je smrt Laure.

Poslije Laurine smrti

CCCXL

Dolce mio caro et precioso pegno

O slatki znače, milo moje blago,
što Raj te čuva, Narav mi te diže,
ah, sućut tvoja zašto kasno stiže,
života moga potpora i snago?

Bar u snu tvojeg vi|enja sam prije
dostojan bio; sad puštaš da patim
pomoći lišen: ta tko mi je krati?
A znam da srdžbe tamo gore nije:

zbog koje ovdje srca milostiva
stradanjem drugog katkada se slate,
te Amor svladan u svom carstvu biva.

Ti što me vidiš i ćutiš mi muke,
i jedina mi možeš skončat jade,
prikazom svojom stišaj mi muke.

Pjesnik traži od Laure da mu se prikaže iz mrtvih, jer prije mu se bar u snu prikazivala, a sad je u toga lišen. Pita se tko mu uskraćuje Laurin prikaz, jer zna da u raju nema srdžbe, koja na svijetu razdvaja ljude i uništava ljubav. U zadnjoj strofi još jednom preklinje Lauru da mu se prikaže.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abca (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je pojavljivanje i ne pojavljivanje Laure u pjesnikovim snovima.

CCCLXI

Dicemi spesso il mio fidato speglio

Zrcalo vjerno govori mi moje,
duh trudan, koža izborana cijela
i oslabljena snaga, spretnost tijela:
“Ostario si, očevidno to je.

Valja da Narav svi slušaju ljudi
jer vrijeme ne da sporit snagu njenu.”
Ko voda vatru što gasi u trenu,
tad se iz duga, mučna sna probudih:

i vidim da nam život leti bijedan
i da nam kob je samo jednom sklona;
i usred srca glas mi zvoni jedan

Od nje što lijepih lišena je spona,
al, živa, bila stvor je izvanredan,
te svim je slavu, mnim, uzela ona.

Pjesnik shvaća da je ostario, te kao da se prenuo iz sna shvaća kako ima samo jedan život, a taj brzo prolazi. Prisjeća se Laurinih riječi i zaključuje kako je dok je bila živa bila izvanredna osoba, te je svačiju slavu zasjenila.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abbc (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je razmišljane u Lauri i o vlastitom životu.

Tema djela je nesretna ljuban prema Lauri i veličanje njenog lika.

Vrijeme i mjesto djela:
Vrijema djela je prva polovica 14. stoljeća, a mjesto je Avignon.


Post je objavljen 10.04.2006. u 18:40 sati.