Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trigona

Marketing

Ne idem petkom u Best bombone jest (ovo je rezime post)

Danas sam dobre volje. Sve mi je nekak bolje. Dobar vikend čini čuda, a nemam osjećaj da sam si dala truda. U petak sam išla (re)otvoriti jedno mjesto. Nikad prije nisam tamo bila često. Prva večer je bila za važne ljude, a ispalo kao za Kurde. Na popisu smo s drugih 888. Bogu hvala, postoje zadnja vrata, pa nisam vani ostala, nego ušla za manje od frtalj sata. (glavno je da sam se osjećala slavno). Mogli su bar uložiti u ventilaciju ako žele privući naciju. Još par minuta unutra i bili bi se svi onesvijestili, pa smo dotičnu birtiju napustili i umjesto sutra, otišli u drugi dom odmah potom. Vesela jer dišem i jer sam malo prošetala, tamo svoje bokovima odnjišem unatoč (opet) previsokim petama. Pasalo mi je brijati sama, u glavi mi je bilo dovoljno glasno, svima očito i jasno da želim biti na miru jer sam u svom nekom điru.

Subota je prošla radno, ukratko: dosadno. Noć nije bila predviđena za odmor, pa je kao odgovor, frendica bila (opet) izlaska kreator i organizator. Obzirom da nemam raditi kaj drugo, nisam se dala nagovarati dugo. Ciljno mjesto radnje: isto kao i večeri zadnje, ali vladala je neka čudna sloga, pa smo prije toga otišli do grada da vidimo gdje i kak ekipa brije sada. Ništa posebno, pa nama dosljedno brzo odlazimo tamo gdje je već noćima naše mjesto zločina. (Opet) samo dalmatinke u toaletu i (ne vjerujem) prepipam se s tetkom u nekom čudnom naletu. Nekak su mi sada malo draži. Malo, kažem jer još uvijek ona stara važi da se s njihovim opredjeljenjem ne slažem i u preobraćenje nade ne polažem. Desila se nesvakidašnja situacija, možda zato jer je bila velika fluktuacija. Protok komada kao nikada do tada. Snimila sam čak dva. Još i sad treperim sva.

U nedjelju kod frendice na ručak. Pao je pravi lovački primjerak. Nakon toga moglo me spasiti jedino neko kretanje, pa smo izašle na svježi zrak i obavile neko šetanje. I svi su tu, vrte neku istu rutu. Naišla je i od sinoć tetka, nasmijala sam se i njemu, opet sitacija rijetka. Omamljena suncem i daškom vjetra, ponovo sam kao malo dijete sretna. I tako je popodne, možda i zbog utjecaja opijata, završilo tek noćas u četiri sata. (znam da mi je rima neka jeftina, ali štima i sve je istina)

Post je objavljen 10.04.2006. u 10:36 sati.