Marketing
Hodam cestom,
cesta zvana Zivot,
puna blata,rupa,suma.
Nista me ne moze zaustaviti,
Idem ravno svojim putem.
Rusim sve pred sobom.
I odjednom stanem.
Po prvi put.
I pogledam u tebe.
Ti,predivan leptir,
I letis,
Sve vislje,sve ljepse.
Desilo se nesto neocekivano.
Sisao si na moju laticu,
I mirno se odmarao.
Nisi dugo ostao,
odletio si,
valjda sam ti dosadila,
Odlucio si isprobati druga cvijeca,
I ne mogu drugo nego buditi stare rane,
Gledati i trpiti.
I sada mogu samo gledati,
I mogu joj samo zavidjeti
I mogu samo plakati za ono sta sam izgubila.
Cudno je kako nesto malo,sitno poput leptira,
Moze otvoriti tako veliku ranu,
Poput slona.
I sada,jedino sta ti mogu reci
je
Dovidenja.
Post je objavljen 10.04.2006. u 17:03 sati.