Jeste li možda vidjeli kako se cijeli život vrti oko nekog čekanja?
Počevši od jutarnjeg čekanja na red za kupaonu, čekanja autobusa, čekanja drugih ljudi, iščekivanja rezultata testova...do čekanja da vam u život uđe netko ili nešto što bi vas usrećilo...iščekivanja po onim beskrajnim bolničkim hodnicima da vam doktori kažu hoće li netko vaš dragi preživjeti ili neće.
Kad pomislim, život mi se čini kao jedno veliko Čekanje. Nikad ne živimo samo za danas, nego uvijek nešto iščekivamo. Čekamo sutrašnji dan, čekamo sljedeći mjesec, čekamo godinu...
A puno ljudi govori kako im život leti prebrzo, kako ne stignu napraviti toliko puno stvari koje bi htjeli.
Koja ironija!
S jedne strane, život nam je popunjen iščekivanjima, a s druge strane čini mi se kako od silnog čekanja ne stignemo napraviti bitne stvari u životu.
Zašto čekati kišu da staneš nasred ulice i pružiš ruke prema nebu iščekujući te male kapljice života? Pruži ih sada, nebo ti uvijek može nešto ponuditi...od tople zrake sunca do plahog lahora vjetra.
Zašto čekati noć da bi počeo brojati zvijezde? Koliko samo ima stvari na ovom svijetu koje bi mogao prebrojati! Pogledaj onaj zalutali kamenčić na tvojoj cipeli. Tko zna koliko je još takvih, počni brojati!
Pogledaj van, koliko je samo travki rasprostranjeno po našoj Zemlji. Pa što čekaš? Počni...
Zašto čekati da ti Ljubav pokuca na vrata? Tako možda nikada neće. Zašto je sam ne bi počeo tražiti, krenuti zajedno sa svima onima kojima je dosta čekati da im se nešto pozitivno pojavi u životu?
Možda je ovaj svijet postao previše trom, usporen...čemu čekati život da bi počeo živjeti? Zašto umjesto toga ne bi stupio nogom u taj svoj život i napokon ga počeo živjeti?
Da lako je to reći...-kažete sami sebi nakon ovog posta. I opet ste se vratili čekanju.
A ja ću vas pitati samo jednu stvar: Što je uopće lako u životu?
Post je objavljen 09.04.2006. u 20:36 sati.