Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mama44

Marketing

KIWI MI JE DAO IDEJU



ILI: ČARI BRAČNOGA ŽIVOTA

U početku sve je tako divno, raste ljubav, divna laka....poznato?
Pogotovo kad se ljubav dogodi u proljeće.Mani su se sve ljubavi događale u proljeće, valjda kod mene hormoni prorade malo jače, nego kod drugih ljudi.Ima tu i malo preosjetljivosti, gledanja život kroz ružičaste naočale, možda i više nego treba, previše vjere u ljude koji to i nisu zaslužili - vidim danas.

No da ne bih skrenula.

Leptirići u želucu, iščekivanje ("jer ljubav je lepa, samo dok se čeka, samo dok od sebe nagoveštaj da..." baba mi se zgadila, al' stih je istinit!), upoznavanje, prepoznavanje. prvi poljupci, dodiri i zagrljaji.Lebdiš poprilično iznad zemlje, ne vidiš nikog oko sebe, doli osobe koja te prožima u svakoj pori.Ne možeš raditi ništa, a da u mislima ne sjedi jedna te ista slika, jedna te ista misao.Dok si udaljen od svoje druge polvice, vrijeme ide puževim korakom, kad ste zajedno, prolazi za tili čas.Ne znaš da li si tužan, veseo, sretan, ushićen...gledaš se o ugledalo, ne prepoznaješ tu osobu koju vidiš, nekako drugačije zrači, oči se sjaje, lagani, znakoviti osmjeh titra na licu.Jednostavno - zaljubljen si.Jednostavno - voliš.

Jednog dana odlučiš ti, odluči tvoja polovica, da postanete jedno do kraja života.I to pred Bogom i pred ljudima.Imate sreće, pa nađete gnijezdo daleko od svojih roditelja i inih koji bi na bilo koji način mogli dirati u vaš novi svijet.Nakon nekog vremena, slučajno ili ne, stigne i jedan mali paketić, novo biće, novi razlog postojanja.

I tu se nešto polako počinje mijenjati.Dan za danom, isti početak, isti kraj.Za neke pos'o, kuća, birtija, za neke kuća, kuća kuća.E, tu počinje.

On, ako ima sreće i sposobnosti, ode ujutro, radi k'o marva cijeli dan, dođe doma.Ovisno o karakteru, ljudima oko sebe koji su ga taj dan tlačili ili ne, on je zlovoljan, dobre volje ili čisto utučen i mutav.Ona baš i nije tako zamišljaja svoju sreću i toplinu doma.Nije zamišljala dizanja ujutro baš svaki dan tako rano, nije zamišljala vječitu borbu sa idejama za menu toga dana.Nije mislila da će biti tako teško doći do frizera i da će joj krajnji domet šopinga u većini slučajeva biti mjesna trgovina.Nije se zamišljala u trenerci svakog dana.Nije znala da će tako teško biti skucati karticu ili par čekova da bi i ove godine vidjela more, a preklani je bilo tako dobroooo na Pagu...

Ona će pitati - što ti je, on će reći - ništa.Onda će on pitati - šta ti je? - a ona će reći ništa.On će sjesti pred TV ili pred PC, a ona će se vratiti u kuhinju ili u najboljem slučaju skupljati dlake po kupaoni.Prati ne baš mirišljive čarape, i ne baš bijele gaće.I brda pobljuvane robice.Onda će sjesti, no čim joj glava počne izdajnički kimati, diže se u panici, jer mora uključiti bijeli veš, jeftinija je struja.On je u to doba već u totalnom outu, komatoznom stanju, hrče tako da se pitaš da li će doživjeti sutrašnji dan.Prilazi mu polako, ipak je umoran k'o pas, nježno ga budi da ga spravi u krevet, negdje u dubini duše nada se možda nekom zagrljaju, poljupcu, nježnosti...On ne trza...mumlja nešto nerazgovjetno, okreće glavu na drugu stranu i nastavlja piljenje.Ona odlazi u kupaonu, pita se kako je moguće u pedeset kvadrata napraviti dnevno toliko kilometara, pere zube, šminku ne skida jer se odavno nije šminkala.U mislima planira iduće jutro.Odlazi u krevet i već u silaznoj putanji - spava.

Ujutro se bude zajedno.On je u neko gluho doba noći dobauljao do kreveta i kune joj se djetetom da ju je pokušavao probuditi na sve mile načine.Ako imaju sreće i volje, odrade brzinski seks, jer bebač več plače, prisjedne im sve, više njoj nego njemu.I kreću u još jedan novi dan.

Ako imaju sreće, protresu glavom, razmisle i shvate da je za sreću potrebno malo.I onda priča krene drugim tijekom.Sa sretnim nastavkom.

Ako nemaju sreće, ako ne protresu glavom i ne razmisle, nema tog Boga koji će ih spasiti.Upali su u žrvanj svakodnevnice, nekih drugih, pogubnih ideala.Zaboravili sebe irazlog radi kojeg su nekog davnog dana odlučili postati jedno.


Voli Vas vaša mama...


P.S. Šipak, mislila sam to u malo šaljivijem tonu, ali ne ide me danas.A znala sam, nema sunca, oblačno je.A to jaaako, jaaako utječe na mene...



Post je objavljen 09.04.2006. u 10:55 sati.