Kako sam zamoljena napisati post uslijed nedostatka vremena vlasnice ovog bloga, razmišljala sam o čemu bih pisala na ovom njenom cijenjenom blogu:)
Rekla mi je: daj sve od sebe! Baah:)
Dakle, pisat ću o tome kako smo se moja kokoš i ja srele i kako je sve poslije ušlo u legendu:)
Bilo je to tamo neke 2001 godine. Ja, kao tipičan četer-rekonvalescent , nisam dugo vremena zalazila na chat, tu noćnu moru svakog poštenog četerskog rekonvalescenta.
No, kako je poznato da vrag nikad ne spava, tako sam ja slučajno nakon godine uspješnog odvikavanja a uslijed dosade,, zalutala ponovo na čet. Iskonov, koji sam inače prezirala.
Pošto je moj stari čet otišo u q…, štaću, gdjeću, ja na Iskon. Vidi, vidi, soba Batak ili bitak.
I što se desi.. sretnem ja tamo neke zanimljive ljude.
I počnem ja hodočastiti ponovo nadajući se da držim sve pod kontrolom, tu moju odvratnu staru ovisnost. I bi tako.
Složi se opaka ekipa, prevejana, premazana svim četerskim mastima, ekipa stvorena za pravu zajebanciju.
Elem, pojavi se jednu večer neka ženska individua. Upadne međ nas ko janje spremno za klanje:) Uh, što su nam takvi bili dragi. Ali, ne jebe ženska živu silu, da se tako izrazim.
Praši ženska sve redom, nimalo impresionirana našim reputacijama. Vidim ja, ne jebe ona autoritete, slaže nas jednog po jednog na kup.
Rekoh, svaka čast, da bi reč rekla. Ta je po mom ukusu.
I tako.. slovo po slovo, riječ po riječ, pošto je uspješno prošla inicijaciju, primismo ju u naše okrilje ko svoju, rođenu.
Prolazili sati i sati veselog kuckanja, mnoge besane noći.
Odlučila se naša mala grupa naći na kavi. Mjesto zločina: Jarun.
Dolazim ja, kadli vidim, netko mi maše oduševljeno.
Zaustavljam auto, kroz prozor mi ulijeće ženska glava: jes ti ta i ta?
Jesam, a jes ti ta i ta? Jesam.
Pa đe me nađeeee:)
Nastavak u idućem broju….
Post je objavljen 07.04.2006. u 15:19 sati.