okrznuh načas sunce,
prolazeći uzanim puteljkom privremene sreće..
i zajedno s njom trčao sam da sustignem veče...
ispod trijema proljetnog svijeta
na trenutak kapi dobre volje kapnuše s neba,
iluzija ili ne; nije bilo važno.
krug je završen i novi počinje ciklus
bez zagrade, ograde i bez stijega
otvoren za prolaz toliko koliko treba,
nije san otvorio dan, ni pokrenuo noć,
tek onako, ovlaš, pogurao sjetu...
odnio komadić nečega čudnog
vrludao nalik leptirovu letu...
trenutak , slika, samo jedan frem...
moj, njihov, ili njen?
nevažno u svojoj jednostavnoj veličini,
kako priliči tajnoj priči...
Post je objavljen 07.04.2006. u 12:26 sati.