Napokon petak.
Slutim da će ova godina biti najgora do sada. Ako uopće i bude sljedeće godine.
Damien mi nije slao poruke, zapravo, od našeg sastanka prije dva dana nisam ga ni vidjela. Možda je tako i bolje. Kad pogledam koliko sam u zaostatku sa gradivom. A tek je kraj prvog tjedna. Jao...
Keirah je uspjela pokupiti par dobrih ocjena (blago njoj) dok smo Jane i ja plakale nad ocjenom G (grozno) iz Zaštite koju smo obje dobile. Dogodilo se to kad smo radile čarolije nevidljivosti, pa nam je uspjelo zajedničkim snagama učiniti da cijeli razred ( i pritom mislim i na ljude i na prostoriju) prebacimo u jezero. Nakon jezikove juhe koju smo dobile zbog neopreznog čaranja dobile smo i svaka po G iz Zaštite od bezjaka.
Neoprezne smo bile jer sam joj u taj čas priopćavala sve detalje mog razgovora sa Damienom. Nisam zaboravila ni pripomenuti kako mi se divno osmjehnuo dok je trčao na sat... Ah Damien...
Smišljam govor za baku. Zasad imam ovo: