Marketing
SRETNO DJETINSTVO?!
Danas nisam bila u mogućnosti gledati Sanjinu emisiju o sretnim trenucima djetinstva,iako se sa njom ne bih mogla složiti.Pričajući o sebi mogla bih reći dasam imala više nego sretno djetinstvo,kako bi se reklo svi su me mazili i pazili,pružajući mi svu ljubav.
Naravno kad se sjetim svog djetinstva,da me vežu samo lijepe uspomene,ali moj suprug iz svog djetinstva nema nimalo lijepe uspomene.
Sa nepuna tri mjeseca otac(ako ga možemo tako nazvati)ga je udario pri čemu mu je slomljen nos,jer nije mogao podnijeti da plače.Svaki dan sa svojom majkom i sestrom prolazio je njegova učestala divljanja,a sve je razlog bio ALKOHOL.Često su spavali po tuđim kućama,jer u svoj dom nisu mogli doći znajući što ih čeka.
I tako iz dana u dan,a sreću obiteljskog doma nisu mogli očekivati,mogli su je samo sanjati.Moj dragi sa nepunih šesnaest godina odlazi na brod,jer nije imao uvjete za učenje i sasvojim radom je školovao sestru.Uz "kruh sa sedam kora"polagao je ispite i sa svojom upornošću završio školu.
Nakon dvadeset godina braka(ako bi se to moglo nazvati)majka mu je zatražila rastavu braku,i sama kaže da je tek tada počele živjeti.
On je ostao sam,teško se razbolio,i sada je u domu,invalid bez obje noge.Odlazimo ga posjećivati,i sve vidi u našoj djeci,a moj suprug jednostavno nema nikakve osjećaje prema njemu.
Zna mi reći da je on svjestan da mu je on otac,ali to je jače od njega...
ON PREMA NJEMU NIŠTA NE OSJEĆA...
Post je objavljen 05.04.2006. u 19:35 sati.