"Ima trenutaka kad osjećamo da je sve loše, da naši životi tonu u neku duboku provaliju, da koliko god se trudili, ne uspijevamo vidjeti ni najmanju pukotinu kroz koju bi prošla svjetlost! "
Tako se ovih dana osjećam...kao da mi sve ide nizbrdo...i ono što je dobro krenulo kao da se poništilo...Isplati li se toliko truditi...Znate li onaj osjećaj kada ste se trudili...i isplatilo se...to je predivan osjećaj...
A jeste li kada osjetili da ste dali 100% a nije se isplatilo??? Ja se danas tako osjećam...
Jučer mi se dogodila najveća neugodnost u životu...osjećam se grozno zbog toga...neugodno...odvratno...
I onda još danas dođem na ispit za koji sam učila i to dosta i sjednem...dobijem papir...čitam pitanja i ne znam niti jedan odgovor... ništa...sav trud za ništa...iluzija raspršena u trenutku...samo jednim pogledom na papir...
Najradije bih pobjegla od svega...gdje me nitko ne zna...da se odmorim od svega i svih...da ne osjećam pritisak od drugih...Jer jedva se nosim i sa pritiskom koji sama sebi namećem...Znam bit ću bolje...ali treba to dočekati...
Previše ja očekujem i od sebe i od života...i onda se razočaram...
Opet kao da gubim dodir sa sobom...previše sam rastrgana...opet navlačim masku...
Želim da me nešto trgne...da se probudim iz ove noćne more...
Opet dopuštam da me sve previše pogađa...da se previše trudim...da mi je previše stalo...
Post je objavljen 04.04.2006. u 22:14 sati.