Svi andjeli ovog neba iznad grada
gledaju veceras razum kako strada..
Sapletene mreze mrse se, ne staju
konci tiho pucketaju, blize me kraju.
Sklonite sa mene te poglede s visine,
ulice su prazne, sve same krivine,
sklonite me negdje da ne vide da klecim
da ne vide da molim, suzama se lecim.
Ne dajte da me ugleda svjetlost dana,
necu preziveti jutro novog svitanja..
Zovite mi mracne sile oko svake srece,
plasi me ovaj zivot,za mene gore svijece.
Zovite mi vatru oko mene sto stalno luta,
nek me spali tako slabu pa i bezbroj puta..
Odnesite vodu, eliksir zelje naseg zivota,
na mene da ne utjece, sve mi je sramota.
Trazite mi koprive na livadi bez imena
da ozarim ove usne od njegovog pomena,
da otrujem svaki dio, svaku misao,
ova neuzvracena ljubav samo gubi smisao.
Dovedite mu sudbinu koja me je odvela,
iluzije sad ne gajim, nisam vise malena...
Carstvo koja sam poznala samo na instante,
zatvorili su moj zivot u lazne dijamante...
jel dobro?? :P pozzzzzzzzzz
Post je objavljen 04.04.2006. u 22:05 sati.