Odustala sam!
Dragi Baća Iva, Franc, Pjesma o jednoj.., Kljun, Feestyler, Depresivna, Goldy, The Littleone i svi ostali – HVALA VAM na riječima potpore i držanju palaca, figa i ostalog. Nikamo danas ne idem. U stvari, idem linijom manjeg otpora. Jučer sam odjavila ispit, prolongirala za mjesec dana, do drugog roka.
Da sebe (ponajviše sama pred sobom ) opravdam, evo činjenica: Kolega je na godišnjem, sama sam u firmi. Mislila sam zaključati, preusmjeriti poziv na njegov mobitel (tako smo se dogovorili) i otići. Nisam se baš spremila, sve nešto li-la, i cijeli vikend sam se predomišljala. A onda je jučer u 14,30 došla vijest da mi danas dolazi roba! I to je bilo presudno. Mislim, mogla sam ja zagnjaviti kolegu da dođe danas raditi, al nema smisla, a ionako baš nisam imala dobar osjećaj za danas...
I sad, malo se osjećam kao kukavica. Ne volim pasti, mada mi ne bi bilo prvi put, i ne bi bio kraj svijeta... Sad imam još mjesec dana za laganini pripremu. A u tih mjesec dana je i Uskrs, a prije toga su prepreme za Uskrs. Ne mislim na one duhovne, već one, čisto čistilačke, proljetne pripreme i radovi po kući, a i oko kuće. Tako da to baš i neće biti mjesec dana ful učenja, već opet tu i tamo, pomalo...
A i skroz pokušavam biti više s tom mojoj djecom. Mali je pun provala, i čisto mi je žao ne provoditi više vremena s njim i uživati u njegovom doživljaju svijeta, u njegovom baratanju novonaučenim riječima.
Evo, za kraj, dvije situacije od prošlog vikenda