Marketing
... Kiša …
…Još jedan tmuran dan…kiši…šećem gradom…sama…oko mene ljudi u žurbi trče kako bi stigli na tramvaj…sudaraju se kišobranima…ljuti jedni na druge…ja samo šećem i promatram…meni kišobran ne treba…pogledam iza sebe i vidim dvoje zaljubljenih kako se ljube…i ponovo se sjetim nas…onoga dana kada si me zvao van po kiši…kada te ni ona nije sprječila da budeš sa mnom…kako mi je tada bilo lijepo…kako sam bila sretna…a sada šećem sama…kapljice kiše mi padaju po licu…i skrivaju moje suze…kako ih nitko nebi vidio…kako nitko nebi primjetio moju bol…bol koja je sa mnom odkad si je ti tu ostavio…ostavio i zaboravio…počinje kišiti sve jače…više nema ni puno ljudi…samo ja…ja i poneki zaljubljeni par…samo kako bi me posjetio na nas…kako bi me više bolilo…kako bi suze sve više tekle niz moje lice…trudim se zaboraviti i nastaviti…al jednostavno neide…približavam se tramvaju…pri ulasku obrišem suze…i nastavim dalje…kao i uvijek…s lažnim osmjehom na licu i vječnom boli u srcu…
Post je objavljen 03.04.2006. u 21:47 sati.