Marketing
PRVA SVETA PRIČEST
E, Prosinac mi dade ideju za post.
Prije dvije godine, pričestio se moj sin.Uspio je, jer...
A prije toga, o pričestima mojih cura, velikih. Najstarija je krenula u prvi razred kao zadnja generacija pionira, čak su se i pozdravljali na kraju nastave sa "smrt fašizmu", časna riječ, vidjela na svoje oči,I to u Rijeci.U drugom razredu se pričestila, koliko je bilo turbulentno vrijeme.U toj "turi", u Njivicama, bilo je prvopričesnika svih veličina i uzrasta, jednostavno nisi mogao ući u crkvu.Bez pompe, svi sretni.
Nakon četiri godine, isto to učinila je i druga kći.Djece već malo manje, ali opet dosta.Bez velike pompe i prodika.
Međutim, vremena se mijenjaju.Prije dvije godine, krenusmo u akciju "vjeronauk jer se mora", dečko baš i nije oduševljen sjedenjem u crkvi, a ako i sjedi, onda nema ništa od Mise.Pa u tom periodu i nismo bili pretjerano revni što se tiče crkvenog vjeronauka i nedjeljnih Misa, mea culpa, ali mislila sam da već kad ga ima u školi i njega upija, da to i nije neka strava.Na uštrb likovnog i glazbenog.
I dođe dan sastanka, roditeljskog.Svih šest prvopričesnika.Ništa čudno, ako cijeli razred Njivica i Omišlja broji 18 učenika.I tako pričamo mi, a teta br. 1 kaže, treba uredit crkvu suncokretima, pa po klupama, pa po stropu, pa u vražju mater.Kol'ko će to koštat?Pa oko 150 kunica po osobi i još ruke...Ma, daj, šta ti je??Odemo u cvjetarnu, kupimo raznog cvijeća, izaranžiramo, ukomponiramo, ma bombon! Teta br. 1 se nadurila...Durica curica...a zašto?Zato jer bi to ona radila, pa joj utekla lova.
Onda kaže moj najdraži svećenik
,svijeća, molitvenik, krunica, 80 kuna.A ja luda, a ne mogu ni šutit, to me košta cijeli život, opet kažem - opa, još i to!A on će:
-Pa ako vam je puno, mogu vam JA to poklonit!!! - vidno iznerviran i s visoka.
U ostalom, kaže on, BUDITE SRETNI DA ĆU VAM GA PRIČESTITI JER NIJE IŠAO NA VJERONAUK, nego par puta kroz godinu
Onda sam ja popizdila, ali se i stišala na finu razinu i rekla mu:
-Velečasni, hvala Bogu.Da sam zločesta, rekla bih vam da je ovo ucjena, ali nisam pa vam to neću reći.A ako vi mislite da ga ne možete pričestiti, dobro, nema problema.Luka, hvala Bogu,ima 8 godina, zdrav je, ima vremena, pa kad odraste i kad Bog odredi, on će se pričestiti.Svojom voljom.I moći će znati što radi.
Bum!!
Slijedi snebivanje prisutnih teta, jer, kao, kako se usudiš, jesi li ti normalna, pa u crkvi smo...
Ma baš me briga.Sa mnom barem znaš na čemu si.Nema farizejštine.Koja je jedan od razloga što ne volim ići u našu crkvu.Jer sam odijelila vjeru od institucije, koja mi se svakim danom sve manje dopada.Mislim,institucija.
Tete su poslije rekle, naravno, bravo, imala si pravo, trebao mu je netko reć,
a ja si mislim,, ubijte se, kokoši, uopće mi to ništa ne znači, lajte tamo gdje treba!
Dijete se naravno, pričestilo, crkva je bila super uređena, svijeću i ostale drangulije, neka mi Bog oprosti, dobili smo na dar
, a tako je i Isus radio koliko se sjećam. Samo su i njega uspjeli još gore razapeti nego oni koji su ga pribili na križ.I to upravo oni koji se, kao, opredjeljuju za život u Njemu.Ne svi, ima i poštenih.Kao i svagdje.
I sad, šećer na kraju, u svibnju se pričešćuje moja Dora.Ona više ide u crkvu, jer su joj tamo njene cure, pa si malo popričaju, poogovaraju, ah, cure...
Baš me zanima koliko ćemo love ovaj put i kome morati dati.Bit ćete izvješćeni na vrijeme.:)))
P.S.Sad vidim da je danas nedjelja i godišnjica smrti meni jako dragog čovjeka, Pape, našeg Pape.Ovim razmišljanjem nisam htjela povrijediti ničije osjećaje i ničiju vjeru, samo iznijeti kako to ponegdje izgleda.
pusa, velika pusa svima:))
Post je objavljen 02.04.2006. u 20:10 sati.