U petak, 31.3.2006. održana je godišnja skupština Kud-a Podravka na PRC-u u Štaglju. Evo kako je počelo.
Prvo smo se našli kod Triše (kako 'ko, koga nije bilo nek mu bu žal) na preprefinim kolačima. Takvi nakolačani, sjeli smo u auto i krenuli na PRC. Stigavši na mjesto važnog događaja, ušli smo u Štagelj, gdje su nas dočekali g Picek i g Mile, ali je unutra bilo "zagušljivo", pa smo izašli na luftanje. Nakon jedno nekoliko vremena gđa Ankica je došla po nas i rekla da se samo nas čeka . Ušli smo , zauzeli svoje pozicije (koje su nam još preostale) i čekali još nekoliko vremena. Glavno da se samo nas čeka.
I konačno je počelo kad su ušli oni koje se stvarno čekalo. Nije bitno 'ko. Biralo se radno predsjedništvo, što je vrlo bitno, jer je u njega uskočila i naša novopečena predsjednica, koja je zauzela svoje mjesto na pozornici vrlo iznenađena.
Sve što se dalje događalo je bilo tipa: mi smo tolko potrošili, a oni su tolko, meni je sused financiral ovo, on si je ono sam i optužili nas tamburaše da smo rastrošni. Sve je to sredila naša predsjednica kad je na kraju sjednice uzela riječ u svoja usta i rekla: "Ja sam ta i ta, predsjednica rastrošnih tamburaša". nije bilo baš točno tim riječima, al od prilike bilo je tak (moram nabavit diktafon). I još jedna bitna stvar, Koke su najvaljene kao novopečeni ženski band.
Kad su završile opće jadikovke i optužbe, počela je zakuska. Nakon nje slijedio je bolji dio večeri kad su nas uveseljavali naši Kandelaberi, što se odužilo do kojih 23 sata, a onda su najustrajniji nastavili uveseljavanje kod Rege Brege.
"Čekaj da nazovem Špicu da imam nove šiške" "Kad će to više počet?"
I počelo je. Raspored sjedenja je nekima bio iznenađenje. A i njega su prozvali.
"Konačno imam laptop, makar i nije moj" Njjih nije potrebno predstavljati . "Vino" se točilo
Slikanje iz prikrajka.
Post je objavljen 02.04.2006. u 13:08 sati.