Marketing
Mala pauzica
Znam da bi se Scorpy zbog ovog naslova zapitao o mojoj pismenosti pa odmah napominjem da ZNAM da uz deminutiv nipošto ne bi trebao stajati gorenavedeni pridjev, ali 'pauzica' sama po sebi ne naglašava u dovoljnoj mjeri kratkoću pauziranja od posla i od onih literarnih provokatora, odnosno likova koji me opsjedaju.
A tu maaaalu blog-pauzicu radim jer mi je ovo bio iznimno dobar dan pa sam se sažalila nad njim i odlučila ga spasiti od zaboravljanja. 
Počelo je ujutro, kad sam riješila neku birokratsku zbrku zahvaljujući kojoj mi se u zadnjih nekoliko dana definitivno razbistrilo kako je i zašto nadrapao Kafkin Josef. K. U toj donkihotovskoj borbi s institucijama i birokracijom jutros sam, bez ikakvog Sancha Panse u blizini, napokon izvojevala pobjedu. Tako mi je moja borba dala da već od jutra budem zadovoljna samom sobom i da započnem dan s nije-Uspe-bilo-tko osjećajem. 
Nakon što sam službenice na ovim i onim šalterima natjerala na kapitulaciju, nisam očekivala nikakve druge 'pobjede' u danu. Meni je to bilo dovoljno da ovaj petak proglasim iznimno dobrim danom pa sam se onako nonšalantno prepustila grču ostalih nagomilanih poslova koje je još trebalo obaviti. Onda mi je javljeno da dođem potpisati ugovor za posao koji sam završila sinoć oko ponoći. Svi koji na bilo koji način honorarče, znaju da su takvi pozivi u najmanju ruku nesvakidašnji jer obično sami moraju nakon obavljenog posla zivkati svoje poslodavce ne bi li im honorar bio isplaćen u sljedećih nekoliko mjeseci. A ja ne samo da dođoh, pročitah i potpisah (jaaako dobar) ugovor dan nakon obavljenog posla, uz obećanje vrlo skore isplate, nego tamo još moj rad nahvališe i predložiše mi kontinuiranu suradnju i još novih ugovora u bliskoj budućnosti. 
Nakon razgovora ugodnog, koji je izazvao bravo-Uspe-budi-ponosna-na-sebe osjećaj, krenula sam kući uzdignute glave, onako kako se hoda kad ste zadovoljni sobom i kad shvatite da vam se tri tjedna krvničkog rada na sve moguće načine isplatilo. Taj me osjećaj odveo u knjižaru u kojoj sam Uspomeniću kupila knjigu koju je jako želio, a onda sam još na putu do garaže u izlogu primijetila novi CD Ede Maajke, za koji znam da ga Uspomenić također žarko želi, pa sam mu kupila i to. Tako da je «Stig'o ćumur» i u naš dom. 
A u tom domu na mailu me dočekalo pismo jedne druge suradnice koja me također nahvalila i zahvalila mi se na načinu na koji sam obavila jedan posao za nju. U ime tog općeg kako-je-Uspe-mrak stanja, sjela sam za računalo i napisala nekoliko kartica svoje proze s kojima sam bila – a što drugo nego strašno zadovoljna. Ma znam da se sad pretjerano hvalim, ali danas je moj dan za hvaljenje, a to je bonus koji se ne propušta čak ni u ime skromnosti. 
Ne prestanem li sad, morat ću zbilja izbrisati ono 'mala' iz naslova, i to ne zbog Scorpyja, nego zbog toga što se 'pauzica' toliko odužila da ću je morati prekrstiti u 'pauzetinu'. Samo sam htjela spasiti ovaj dan. Idem sad lijepo napuniti kadu s puno pjenaste vruće vode i vježbati samodivljenje. Mislim da mi baš dobro stoji. Zadovoljna ja, Uspomenić presretan, a znam da će i vama biti drago. 
Post je objavljen 31.03.2006. u 22:08 sati.