"...If it's somethin' weird
and it won't look good
Who ya gonna call
GHOSTBUSTERS!!!"
Sinoć sam nakon teškog i napornog dana ipak skupio snage i pridružio se svojim kolegicama na studentskom partyju u mondenom okupljalištu dubrovačke studentarije, a nosi ime po jednoj umilnoj životinji poznatoj u dužem nazivu kao "kit ubojica". I bilo je kitoubitačno.
Da sad ne pričam sve peripetije i događaje, sa zadovoljstvom mogu zaključit da je večer protekla u veselju. U neku ruku sam imao sreće što mi je disko-mišić opet profunkcionirao, dočim je moje lijevo koljeno(koje sam nedavno ozlijedio u krumpiraškom Libertasovom polukaramboliranom busu) povremeno štrecalo, ali je i ono uspijelo izdržat sve napore. Glava je, kao i obično bila prisebna. Bar kad sam došao.
Kao prvu stvar: carici sam shebao koncepciju slobodne žene(hehehe). Došla je da što ubari, a ja joj poremetio planove. Ma ustvari sam samo htio dobiti potvrdu svih priča i pričica. I dobio sam je. Nadam se da se ne ljuti za onaj lap-dance, hehehehe. Carica rules!
Jedna od olakotnih činjenica sinoćnjeg provoda je što nisam trebao glumit paravan za đikane nijednoj od kolegica(ok, Lakeishi je nakratko trebalo pomoć, problem je brzo uklonjen). Inače mi je to "default function" kad izađem s curama (zato ona Ghostbusters theme song na početku posta).
Kolegici festini poručujem da ću joj osobno u ponedjeljak uručit značkicu hrabrosti zbog sinoć pokazanog junaštva. Neka festina bude primjer svim curama kako treba imat "cojones", pa makar se i ne dođe do željenih rezultata. Festina, respect!
Drugi, ili bolje reći drugačiji pogled na sinoćnju večer je onaj socio-psihološki. Ja sam proklet. Hoću reći, nevjerojatno je kako mogu procijenit ljude. Neobjašnjivo, ustvari. Fak, morat ću naglo oglupit. Užasno je kad prokužiš ljude. Ako koga zanima na čemu baziram ovakva promišljanja nek mi pošalje mejl, pa ču mu/joj sve spjegat. U biti je vrlo jednostavno. Zato se i grozim.
Red je da priznam i tu činjenicu da sam sinoć uspio lobotomirat mozak da ne mislim na neke teme i probleme(oni će se sami prepoznati dok budu ovo čitali!)... Eto, sinoć mi je bilo tako dobro. A nisam se napio. Bravo ja. Naravno da je za to zaslužna jedna žena. I to kakva?! Živa vatra, ljudi, živa vatra!!! Umalo mi je i disko-mišić stradao plešući s njom. U međuvremenu se ispostavilo da smo i ona i ja zalutali na tom partyju. Vrrrrlo zanimljivo...(dramatični kraj odjeljka kako bi se zamislili...)
Moram na kraju zaključit da je ekipa čiji sam sinoć i ja bio ponosni član bila najluđa u onoj birtiji. Mužjaci su uglavnom bili neki đikani( što bi se u Splitu reklo "Bogarettiji", ali ne kao marka skupog auta), koji su ispočetka sjedali za šankom, a kad su malo popili počeli se bacat na ugrožene ženke. A ženke? Mogu priznat da mi nijedna nije ostavila dublji dojam, bar koliko sam uspio snimit. Bile su neke koke s desne strane, ali su bile toliko upeglane...kao da im na golim i dekoltiranim grudima piše:"Tražim sponzora!" Uf, pomozi Blože...
Kad bolje promislim, nemam se što zgražat. Što je čudno u tome da đikani i sponzoruše budu u istom lokalu? Ništa. Apsolutno ništa...
I tako...jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Hoće li se ponovit? Hm...ko zna...ah, niko ništa ne zna...krhko je znanje...
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 31.03.2006. u 12:03 sati.